Južna Srbija Info
Ћирилица | Latinica

Jug Srbije nema korist od sporazuma sa Rusijom

rssBookmark and Share

20.08.2014. Novosti

Slobodan izvoz, bez carine, za gotovo 99 odsto proizvoda, te neograničeno tržište i količine, nisu se pokazali kao dobitna kombinacija na jugu Srbije

Jug Srbije nema korist od sporazuma sa Rusijom

Slobodan izvoz, bez carine, za gotovo 99 odsto proizvoda, te neograničeno tržište i količine, nisu se pokazali kao dobitna kombinacija na jugu Srbije. Iako je Sporazum o slobodnoj trgovini sa Ruskom Federacijom na snazi duže od jedne decenije, izvoz poljoprivrednih proizvoda u ovu zemlju je simboličan i sve je prepušteno (ne)snalažljivosti proivođača, odnosno pohlepi nakupaca i svih koji žele da zarade bez mnogo truda.

Štaviše, aktivne su samo kompanije iz EU, koje bi htele da iskoriste neki magacin na jugu Srbije i prepakuju svoje proizvode kao robu „poreklom iz Srbije“...

- Na papiru sve lepo piše, ali je u praksi malo teže objasniti zašto nismo uspeli da se nametnemo kao izvoznici hrane. Konkretno, za smrznuti program koji izvozi moja firma, uvek se kao konkurencija javlja Poljska, koja ne nudi kvalitetniju robu. Takođe, Moskvu su „okupirali“ predstavnici komapnija iz Zapadne Evrope, koji na licu mesta ugovaraju posao, a i napravili su trgovačke marke koje Rusi prepoznaju... Istovremeno, javno pitam ko od nas, prerađivača, ima novac da tamo otvori svoje predstavništvo - kaže Sveta Tončić, koji godišnje izveze oko 200.000 evra smrznute višnje za Rusiju.

Većina ovdašnje robe, ipak, završi na tržištu Evropske unije.

Dakle, bez posrednika je gotovo nemoguće doći do ruskog tržišta, ali je poseban problem to što se neretko dešava da oni pokupe robu i više se nikada ne pojave...

- Lane sam preradio 500 tona šljiva za Ruse, ali ih je izvezao posrednik iz Smedereva jer, navodno, „Rusi pristaju da rade samo preko te firme“. Šteta je da „kajmak pokupe“ oni koji ulože najmanji trud - kaže Goran Cvetković, koji u okolini Lebana ima velike zasade pod šljivom i ozbiljne prerađivačke kapacitete.

U vlasotinačkom selu Stajkovce, ipak, zadovoljno trljaju ruke: paradajz ima cenu koja se ne pamti u poslednjih 15 godina.

- Samo iz mog magacina, ovih dana, za Rusiju i Belorusiju otišlo je 45 kamiona svežeg povrća. Ne znam koja je firma posrednik, što mi nije ni važno jer imam princip da roba „ne mrda“ dok se sve ne plati - kaže jedan povrtar koji nije samo trgovac, već i gaji paradajz na više od dva hektara. - Inače, izvezao sam i 20 kamiona krompira, te kupus, crni luk... S obzirom na to da postoje još tri magacina u kojima se otkupljuje roba iz čitave kotline, šteta je što nismo bolje organizovani. 


“FRIGONAIS“ PA OSTALI

NAJVEĆI izvoznik iz niškog kraja je preduzeće „Frigonais“, koje u Rusiju godišnje plasira smrznuto voće za 200.000 evra. Toplički vinogradi izvezli su robu za 150.000 evra, „Jumis“ slatkiša za 70.000, „Planinka“ iz Kuršumlije vodu za 30.000, Zemljoradnička zadruga iz Orljana uspela je da se upiše sa 10.000 evra izvoza paradajza. Izvozili su se i sveža jabuka, suva šljiva, merkantilni krompir... ali u simboličnim količinama.

PIJACA

POVEZANOST kupovne (ne)moći i već uobičajenog mita o ruskom kupcu najviše osete domaćice, kada ih cene na pijaci neprijatno iznenade, a prodavci sve objašnjavaju famoznim izvozom...
- Rusi su mi otkupili 15 tona paradajza po ceni od 80 dinara, dok na Kvantaškoj pijaci ona iznosi između 50 i 60 dinara. Eh, da je sreće, pa da dođu opet, mada je ove godine povrće slabo rodilo - kaže Radomir Stanković iz Stajkovca.


#   Južna Srbija region   voće   povrće   sporazum   Rusija   izvoz   Goran Cvetković   Toplički vinogradi   suva šljiva
@


 



Budite u toku

Dozvolite obaveštenja sa ovog portala o aktuelnim zbivanjima