Južna Srbija Info
Ћирилица | Latinica

Božićna poslanica Srpske Pravoslavne Crkve

Bookmark and Share

06.01.2020. Južna Srbija Info

Njegova Svetost Patrijarh srpski G. Irinej uputio je Božićnu poslanicu vernicima Srpske Pravoslavne crkve.

Božićna poslanica Srpske Pravoslavne Crkve

Srpska Pravoslavna Crkva svojoj duhovnoj deci o BOŽIĆU 2019. godine

IRINEJ

po milosti Božjoj

Pravoslavni Arhiepiskop pećki, Mitropolit beogradsko-karlovački i Patrijarh srpski, sa svim Arhijerejima Srpske Pravoslavne Crkve – sveštenstvu, monaštvu i svim sinovima i kćerima naše svete Crkve: blagodat, milost i mir od Boga Oca, i Gospoda našega Isusa Hrista, i Duha Svetoga, uz radosni božićni pozdrav:

MIR BOŽJI – HRISTOS SE RODI!

I ove godine Gospodnje, slaveći preslavno Ovaploćenje Sina Božjega, Gospoda našega Isusa Hrista, jedinog Novog pod Suncem, svi hitamo ka hramu Božjem, da se saberemo oko Bogomladenca, Prečiste Bogomatere i Uvekdjeve Marije i pravednoga Josifa.

To činimo da bi se naše duše zagrejale rečima svetoga Jevanđelja o istinitom događaju Očovečenja i rođenja Spasitelja našega, Bogočoveka Isusa Hrista, kada su Njemu, Bogomladencu klicala Nebesa i Zemlja: Slava na visini Bogu i na Zemlji mir, među ljudima blagovoljenje!

O tom jedinstvenom i preslavnom Događaju u istoriji i u svima svetovima, naš sveti crkveni pesnik slavoslovi: „Prašni Adam najpre pričesnik blagodatnog nadahnuća beše, pa lukavstvom zmijinim podanik propasti posta, no znamo da se radi njega Reč saobrazi ljudima. Djevo, Ti pređe granice smrtnih bića rodivši prevečnu Reč Koja izvole da prođe kroz Tebe, zapečaćeni Kivot, o nesagorivi Kivote i Kupino. Ti, Bog mira, posla nam Angela Velikoga Saveta Tvojega da nas miroše, i k svetlosti bogopoznanja nas upućuje. Gde se mnogo razbuja greh, Ti pruži neopisivu blagodat, pa svi postasmo naslednici Višnje svetlosti.”

Svojoj duhovnoj deci, našem i danas mnogostradalnom srpskom narodu u Otadžbini i rasejanju, mi, njegovi duhovni pastiri, želimo da se blagočestive misli i osećanja i ovoga Božića obilno i trajno usele u nas i da se sav naš život zbiva u Bogu sa svima svetima. Tako, dakle, da hodimo i pred licem Svetoga Save i svih srpskih svetitelja i prosvetitelja naše svete autokefalne Srpske Crkve. Glavno je brinuti o tome kako ćemo živeti, eda bismo i sve naše svete pretke mi imali na svojoj strani na Hristovom pravednom Sudu. Eda bi nas oni priznali za svoje sledbenike. Eto nam svete dužnosti našeg postojanja!

Draga naša duhovna čeda, učinimo sve što do nas stoji da višak naših svakovrsnih dobara bude na popunjavanje manjka kod onih naših bližnjih koji se nuždavaju u pomoći svih vrsta, a najviše u našem bratoljublju. Božanstveni Maksim Ispovednik nas tako i poučava: „Nastojmo da trezvenoumnim promišljanjem ujednačimo neravnomernost prirode, i onim čime obilujemo, dopunimo nedostatke jedni drugih“. To je ugodno Ovaploćenom Sinu Božjem, Koji se poistovetio sa najmanjima i najsiromašnijima. Zato, ko njima čini, Njemu čini. Zar Bogomladenac nije došao pre svega da nahrani sva usta i da uteši sva naša srca?

Ako se već Hristos radi nas ovaplotio i postao Bogomladenac, umro i vaskrsao, zar sva naša delatnost u svetu, kao odgovor i uzdarje Njemu, ne bi trebalo da nas krasi i čini ugodnima Bogu? Svima nam je za to potrebno smirenje i svest da smo mi saradnici Božji i ukrasitelji Crkve.

Ako sav svet leži u zlu strasti i grehova, a stvarno leži, onda nijedan čovek da ne uzima učešća u njemu, to jest u delima tame! Na nebeski poredak stvari zavetovali smo se mi hrišćani, a ne na poredak bez Božjih nebesa i uprkos nebesima. U skladu sa jednom pronicljivom reči, u vezi sa temom slobode, recimo da smo mi slobodni onoliko koliko smo slobodni od greha i tek kao takvi slobodni smo za bogoopštenje. Sa toga stajališta polazeći, i pokajanjem i smirenjem se utvrđujući, mi ćemo moći da uzrastamo i u Božjim vrlinama. Moći ćemo da Duhom Svetim poprimimo crte Hristovoga Lika kroz tvorenje bogougodnih dela. Tako ćemo plodove vrlina ubirati sa Gospoda Isusa Hrista kao sa Drveta Života našega, – postavljenoga usred Crkve kao Raja Sladosti, – pa se Njime hraniti i u vremenu i u večnosti.

Glavna poruka i ovogodišnjega Božića treba da glasi da pravoslavnu veru treba čuvati i sačuvati po svaku cenu. A naše pravoslavno crkveno Otkrivenje i Sveto Predanje nas uče da je bogougodno ispovedati veru u Ovaploćenoga Sina i Logosa Božjega, Hrista Bogočoveka, i zajedno sa tim veru u Presvetu Trojicu! To daje videlo našem hodu po tami ovoga sveta, ogrezlog u grehu. Od te crkvene vere zavisi naše poimanje i usvajanje svetlog Lika Gospodnjeg, savršene mere svih stvari – Isusa Hrista, Spasa našega. U Kojem uzrastamo i Čijem se slavnom Drugom dolasku nadamo. Od celovitosti crkvene vere pravoslavne konačno zavisi i opstanak celokupne tvorevine. Tako onda iz te pravoslavne vere proishodi i mogućnost našeg najpotpunijeg bogoopštenja i bogopričastija u središtu našeg postojanja: u Svetoj Liturgiji. Kroz nju naša Pravoslavna Crkva živi i najpotpunije svedoči o našoj zajednici sa Bogomladencem Hristom.

Naša sveta dužnost jeste da nosimo krst istorijskih događaja i iskušenja u svim pomesnim Crkvama kao zajedničkim. Ali je sveta dužnost i obaveza i svih pomesnih pravoslavnih Crkava da jedna drugu poštuje i uvažava. Dakle, poslenike u Vinogradu Gospodnjem, ma koliko oni bili zaslužni, treba podsećati da se ništa ne čini bez sloge i jedinstva sa svima ostalima; ništa na silu, da se ne bi cepala Hristova nerukotvorena riza, odnosno da se ne bi skrnavio u nama Lik Bogomladenca Hrista. Svuda, dakle, da važi pravilo lečenja sebe i drugih na blag, istinit i svetootački način.

U našem ovogodišnjem božićnom obraćanju, upućenom našoj vernoj svetosavskoj deci, podsećamo da ne smemo zaboraviti našu Staru Srbiju (Kosovo i Metohiju). Prema toj svetinji treba da se ophodimo kao prema srpskoj zavetnoj misli, reči i nasleđu – neodvojivim od našeg narodnog bića. Jer, upravo su o tome svojom krvlju svedočili horovi srpskih mučenika i novomučenika svih vekova. Danas na Božić najsvečanije pomenimo kosovske, jasenovačke, gradinske, i mučenike sa svih ostalih stratišta. Mi im se za pomoć molimo da i sami lično ispovedimo svoju crkvenu pravoslavnu veru u Bogomladenca Hrista, do samoga kraja, ne bojeći se da o njima svedočimo pred svima.

Životni problemi čoveka naše današnjice, a, izgleda, i budućnosti, često nas obeshrabruju, pa i iznenađuju. I naš srpski čovek danas kao da je odlučio da činjenjem čedomorstva doprinese da se na Strašnom Božjem Sudu, čovečanstvo pojavi podeljeno, tako da jedan deo, po brojnosti ubijene dece, preovlada nad brojem drugog dela dece koja su se rodila i dobila priliku da žive. Kako sa tom činjenicom izići pred Bogomladenca Hrista, pred Njegovu Bogomater, Prisnodjevu Mariju, i pred sve svete, najbolnije je od svih naših pitanja sada i ovde!

Očigledno da postoji i spremnost ustrojitelja novoga sveta da nam iz naših ruku istrgnu naš osveštani život u svakom pogledu, pa i u pogledu samih polova i hrišćanskoga braka, i da nas uvedu tamo kamo ljudska misao i reč, delo i ljudska noga dosad nisu kročili. Ipak, i o tome postoji reč ohrabrenja Bogomladenca Hrista: „Kakva je korist čoveku ako sav svet zadobije, a duši svojoj naudi?” Jedna duša koja se kaje i spasava pretežnija je od celoga sveta.

Dovodeći u organsku vezu praznovanje Božića i Bogojavljenja, kao što to sa pravom čine naši ikonografi i freskopisci, recimo i mi u zaključnoj reči naše božićne Poslanice ovo:

Spasitelj naš Gospod Isus Hristos je zakoračio u ovaj svet onako kako je u drevnosti zakoračio u Jordan. Tada, dok je Jovan polagao svoju ruku na Njega, sav greh je pobegao od Njega, poput vode reke Jordana. To isto se dešavalo dok su apostoli, episkopi i sveštenici kroz vekove polagali svoje dlanove na glave svih nas ljudi koje su oni krštavali i na put oboženja izvodili. Blagodatni oganj – od koga trepere heruvimi – i mi smo primili u svetoj Tajni krštenja, u toj banji ponovnoga rođenja u Hristu vodom i Duhom. Tako smo mi postali lučenosci vere u Sina Božjega i Bogomladenca Hrista, dobivši po daru i mogućnost da sa Njim i večno carujemo.

Zato je veoma važno kako ćemo mi živeti i celokupno naše potomstvo i na čemu će ono graditi dom svoga sveukupnog hrišćanskog postojanja. Da li na vodi, pesku, slami, ili na Hristu, Krajeugaonom Kamenu Crkve i Doma Boga i Oca našega Koji je na nebesima? Jer, sva naša dela će na kraju biti ispitana ognjem blagodati Božje!

Samo blagodatnim ognjem proverena dela, uključujući i sve ljude lično, pokazaće i dela i nas opravdanima ili osuđenima. Pokazaće sve nas ljude kao pravu ili odmetnutu decu Boga i Oca, braću Jedinorodnog Sina i Bogomladenca, i sasude Gospoda Duha Svetoga! Da li će i nas pokazati kao verne poklonike Trojice Jednosušne i Ravnomoćne, Sapoštovane i Saproslavljane?

Mi, sabrani oko Bogomladenca u Pećini Vitlejemskoj, takođe želimo da se nađemo u Očevom naručju!

Neka bi zato i sve naše domove zagrevala, i u Duhu Svetom veselila, nebozemna himna Bogomladenca: Slava na visini Bogu i na Zemlji mir, među ljudima dobra volja!

Mir Božji, Hristos se rodi!

Dano u Patrijaršiji srpskoj u Beogradu, o Božiću 2019. godine.

Vaši molitvenici pred Bogomladencem Hristom:

Arhiepiskop pećki, Mitropolit beogradsko-karlovački i
Patrijarh srpski IRINEJ

Mi­tro­po­lit cr­no­gor­sko-pri­mor­ski AM­FI­LO­HI­JE
Mi­tro­po­lit za­gre­bač­ko-lju­bljan­ski POR­FI­RI­JE
Mi­tro­po­lit da­bro­bo­san­ski HRI­ZO­STOM
Epi­skop ša­bač­ki LA­VREN­TI­JE
Epi­skop srem­ski VA­SI­LI­JE
Epi­skop ba­nja­luč­ki JE­FREM
Epi­skop bu­dim­ski LU­KI­JAN
Epi­skop ba­nat­ski NI­KA­NOR
Epi­skop no­vo­gra­ča­nič­ko-sred­nje­za­pad­no­a­me­rič­ki LON­GIN
Epi­skop ka­nad­ski MI­TRO­FAN
Epi­skop bač­ki IRI­NEJ
Epi­skop bri­tan­sko-skan­di­nav­ski DO­SI­TEJ
Epi­skop za­pad­no­e­vrop­ski LU­KA
Epi­skop žič­ki JU­STIN
Epi­skop vranj­ski PA­HO­MI­JE
Epi­skop šu­ma­dij­ski JO­VAN
Epi­skop bra­ni­čev­ski IG­NjA­TI­JE
Epi­skop zvor­nič­ko-tu­zlan­ski FO­TI­JE
Epi­skop mi­le­šev­ski ATA­NA­SI­JE
Epi­skop bu­di­mljan­sko-nik­šić­ki JO­A­NI­KI­JE
Epi­skop di­sel­dor­fski i ne­mač­ki GRI­GO­RI­JE
Epi­skop va­ljev­ski MI­LU­TIN
Epi­skop ra­ško-pri­zren­ski TE­O­DO­SI­JE
Epi­skop za­pad­no­a­me­rič­ki MAK­SIM
Epi­skop gor­njo­kar­lo­vač­ki GE­RA­SIM
Epi­skop is­toč­no­a­me­rič­ki IRI­NEJ
Epi­skop kru­še­vač­ki DA­VID
Epi­skop sla­von­ski JO­VAN
Epi­skop au­strij­sko-švaj­car­ski AN­DREJ
Epi­skop bi­hać­ko-pe­tro­vač­ki SER­GI­JE
Epi­skop ti­moč­ki ILA­RI­ON
Epi­skop ni­ški AR­SE­NI­JE
Epi­skop Mi­tro­po­li­je au­stra­lij­sko-no­vo­ze­land­ske SI­LU­AN
Epi­skop bu­e­no­sa­i­re­ski i ju­žnocen­tral­no­a­me­rič­ki  KIRILO
Epi­skop dal­ma­tin­ski NI­KO­DIM
Epi­skop oseč­kopolj­ski i ba­ranj­ski HE­RU­VIM
Epi­skop za­hum­sko-her­ce­go­vač­ki DI­MI­TRI­JE

Vi­kar­ni Epi­skop mo­ra­vič­ki AN­TO­NI­JE
Vi­kar­ni Epi­skop re­me­zi­jan­ski STE­FAN
Vi­kar­ni Epi­skop mo­hač­ki ISI­HI­JE
Vi­kar­ni Epi­skop di­o­klij­ski ME­TO­DI­JE

OHRID­SKA AR­HI­E­PI­SKO­PI­JA:

Ar­hi­e­pi­skop ohrid­ski i Mi­tro­po­lit skop­ski JO­VAN
Epi­skop po­lo­ško-ku­ma­nov­ski JO­A­KIM
Epi­skop bre­gal­nič­ki MAR­KOVi­kar­ni Epi­skop sto­bij­ski DA­VID


#   Božić   SPC   Patrijarh Irinej   Isus Hrist   Božićna poslanica
@


 



Budite u toku

Dozvolite obaveštenja sa ovog portala o aktuelnim zbivanjima