Južna Srbija Info
Ћирилица | Latinica

PIP 2016: Umesto epiloga - Koliko će trajati?

rssBookmark and Share

Aleksinac 30.11.2016. Časlav Vasiljević

Predstavom u čast nagrađenih „Julije Cezar“, u režiji Kokana Mladenovića, a u izvođenju glumaca iz Grada teatra Budva, Centra za kulturu Svilajinac i Narodnog pozorišta iz Sombora, završen je Peti festival prvoizvedenih predstava u Aleksincu pod sloganom „Pozorište je san na javi“ i proglašeni najbolji

PIP 2016: Umesto epiloga - Koliko će trajati?

Šest dana praznika. Tako su verovatno pozorišni sladokusci ocenili ovogodišnji, peti po redu, da ne kažem jubilarni, Festival prvoizvedenih predstava u Aleksincu a koji se odvijao pod sloganom „Pozorište je san na javi“. Osnovni utisak koji posetilac nosi sa ove manifestacije duhovnog stvaralaštva je da ove godine nije bilo loših predstava. Takmičarski karakter festivala motivisao je sve poslenike sa i oko „dasaka koje život znače“ da daju maksimum pregnuća da baš njihova predstava bude najbolja.

Kao u onoj narodnoj poslovici: lepa devojka ima sto mana, a ružna samo jednu, to što je ružna. Tako se može kazati i za predstave. Svakoj se može po nešto zameriti ali im se ne može osporiti pošten profesionalni pristup. Pa, ko je dokle dobacio. Ove godine trijumfovalo je Beogradsko dramsko pozorište predstavom „Moje dete“. Nagrade za aktere ove predstave: najbolja predstava po oceni žirija, najbolja predstava po glasovima publike, najbolji reditelj Ana Đorđević i najbolja glumica festivala Jovana Gavrilović. Za najboljeg glumca festivala žiri je proglasio Sergeja Trifunovića (predstava „Voz“, Zvezdara teatar). Nagrada „Duka Jovanović“ za najboljeg mladog glumca pripala je Dušanu Matejiću („Gde je nestao Harms“, Narodno pozorište Niš), dok je nagradu „Slobodan Selenić“ za najbolji dramski tekst dobila Mila Mašović Nikolić („Gde je nestao Harms“).

Za svaku predstavu Učenički parlament Aleksinačke gimnazije proglašavao je glumca večeri, kome je uz nagradu organizatora darivana i slika aleksinačkog akvareliste Zlatka Pavlovića. Ovo priznanje au poneli: Sergej Trifunović („Voz“), Ivana Nikolić („Moje dete“), Vladimir Milojević („Revizor za jugoistok“), Marko Živić („Valjevska bolnica“), Dušan Matejić („Gde je nestao Harms“) i Branislav Trifunović („Julije Cezar“).

Festival dodeljuje i Povelju za doprinos srpskoj drami. Do sada su je dobili Siniša Kovačević, Dragoslav Mihailović i Ljubomir Simović, ove godine Povelja ide u ruke akademika Dušana Kovačevića. (Ne treba ga predstavljati, dovoljno je reći: Radovan Treći. Ili: Maratonci. Ili: Balkanski špijun. Ili…)

Umetnički direktor i selektor Festivala je glumac Tomislav Trifunović, doajen pozorišta u Pirotu, Mostaru, Kruševcu i Užicu, sa preko 250 pozorišnih i dvadesetak filmskih i televizijski uloga. Stručni žiri su sačinjavali: Milivoje Mlađenović, dramski pisac, univerzitetski profesor i naučno-istraživački radnik u domenu pozorišne umetnosti, kao predsednik, i članovi Branko Popović, reditelj i univerzitetski profesor, i Goran Ibrajter, dramaturg i dramski pisac, trenutno urednik Festivalskog centra Sterijinog pozorja. Moderator svih razgovora posle predstava bio je Slobodan Savić, urednik u Kulturno-umetničkom programu RTS, široj publici poznat po „Čitanju pozorišta“. Predsednik Festivalskog odbora organizatora je Grujica Veljković, a nosilac svih aktivnosti oko Festivala je Centar za kulturu i umetnost u Aleksincu uz svesrdnu podršku Opštine Aleksinac i Dečje ustanove „Lane“.

Naravno, instituciju čine ljudi, a svih festivalskih večeri veliki broj zaposlenih iz Centra za kulturu bili su „na radnom mestu“, na čelu sa v.d. direktorom Mišom Anđelkovićem.

Poseban doprinos su dali volonteri iz Aleksinačkog amaterskog pozorišta i Aleksinačke gimnazije. Zasluga za uspeh pripada i publici. Ove godine nije bilo praznog sedišta u sali. Ni jedne večeri. Umesto zaključka, vratimo se na naslov. Koliko će trajati? Aleksinac je dobio nešto što nema ni jedan grad u Srbiji. Festival praizvedbi. Utemeljili su ga pozorišni poslenici koji više nisu tu, Dušan Duka Jovanović i Slobodan Selenić. Njihova imena s pravom nose festivalske nagrade.

Za pet godina festival je dobio svoj verovatno konačni oblik, odgovarajući status u pozorišnom prostoru Srbije, a Aleksinac priliku da bude središte pisane dramske reči, prvoizvođenja pozorišnih predstava, mesto koje će biti poznato po festivalu, a ne samo jedna usputna tačka na putu Beograd – Niš, kako reče i Milivoje Mlađenović na proglašenju najboljih.

Otkuda onda skepsa i zapitanost? Iz iskustva. Srbija, a s njom i Aleksinac, tek krči put ka ustrojenom civilnom društvu. Svidelo se to nekom ili ne, svaka nova garnitura vlasti, od vrha do najnižih lestvica, misli da svet i život počinju od nje. Gazi se po svemu prošlom a uspostavlja „novo i pametnije“. Bojim se da jednom, kad dođe vreme a doći mora, dođe do promene vlasti da neko „nov i pametniji“ ne nagazi na festival. (Pitali Engleze kako to da im trava tako lepo izgleda. Mi probali, pa ne ide. Ništa lakše, kažu Englezi, uzoreš, poseješ, kad nikne redovno zalivaš i šišaš. I tako jedno četristo godina.)

Voleo bih da se aleksinački festival gaji poput engleske trave. Voleo bih.

Časlav Vasiljević

* Autor je profesor književnosti u penziji i dugogodišnji novinar

Aleksinačke vesti


#   Aleksinac   Beograd   pozorište   volonteri   Grujica Veljković   Ana Nikolić   Narodno pozorište   Ana Đorđević   Festival prvoizvedenih predstava   Dragoslav Mihailović   Sergej Trifunović   Dušan Duka Jovanović   Dragana Đorđević   Dušan Matejić   Časlav Vasiljević   Ljubomir Simović   Branislav Trifunović   Branko Popović   Milivoje Mlađenović   Centar za kulturu   Centar za kulturu i umetnost   Julije Cezar   istraživački rad   Slobodan Savić   Dušan Kovačević   Jovana Gavrilović   Mila Mašović Nikolić   Tomislav Trifunović   Goran Ibrajter
@WhistlerDick @CaslavV @


 



Budite u toku

Dozvolite obaveštenja sa ovog portala o aktuelnim zbivanjima