Južna Srbija Info
Ћирилица | Latinica

Lutovac u kampanji za predsednika DS

rssBookmark and Share

Aleksinac 16.09.2016.

Zoran Lutovac je u kampanji kao kandidat za mesto predsednika Demokratske stranke. U okviru kampanje je svratio u Aleksinac, a naš saradnik je uradio intervju sa njim.

Lutovac u kampanji za predsednika DS

* Zbog čega ste se kandidovali?

Zbog stanja u kojem se nalazi DS i njeni birači. Zbog apatije i nepoverenja u DS. Zbog male podrške koja je sve manja i manja. Zbog toga što je DS nefunkcionalna organizacija u kojoj oni najodgovorniji ne preuzimaju odgovornost. Zbog toga što je DS na putu da nestane. Zbog nepoverenja birača DS u rukovodstvo stranke. Na protest zbog slučaja Savamala koji organizuje DS dođe manje od 200 ljudi. Na protest istim povodom koji organizuje grupa građana dođe više od 20.000 ljudi, među kojima je bar polovina članova DS-a. Kandidovao sam se zbog toga što sam odgovoran i želim da okupimo ljude koji će da reformišu stranku i vrate kredibilitet i poverenje građana.

* Da li je DS-u potreban jak vođa za politički obračun s vlašću oličenoj u Aleksandu Vučiću?

Ako ste mislili da se “klin klinom izbija” duboko se ne slažem sa ocenom da nam je to potrebno. U borbi protiv autokratije, potrebne su racionalne vođe, a ne harizmatski lideri koji bi bili isto što i autokrata. U naprednim demokratijama, pojam harizme, harizmatskog političkog lidera je prilično anahron. U osnovi, harizmatski tip vladavine nastaje u doba velikih kriza i potresa i autoritet crpi iz dobrovoljnog potčinjavanja ljudi osobi “izuzetnih svojstava”. To potčinjavanje, to priznavanje “harizme” pokreću snažni psihološki motivi – očaj, oduševljenje, nada… bez ikakvog upliva racija. Harizmatski vođa sam odlučuje, a njegova volja postavlja se iznad zakona. On ima moć, a moć, za razliku od vlasti, ničim nije ograničena, samo se difuzno širi. Osim toga, harizma se često meša sa drugom grčkom rečju: hibris. To je reč kojom su stari Grci označavali bezočnu osionost koja dolazi od precenjivanja sopstvene moći, osionost koja se celom društvu nameće kao vrlina. To je najmanje što nam je potrebno. Postoje političari koji svoje liderstvo grade dobro radeći svoj posao, poštujući vladavinu prava, slobodu građana i medija, poštujući svoje saradnike i političke protivnike. To su racionalni lideri kakvi su potrebni Srbiji.

* Zašto ste baš vi pravi čovek za lidera DS?

Zato što drukčije vidim svoju ulogu u reformi stranke. Ja sam za jaku, sistemsku stranku, a ne za lidersku stranku koja će zavisiti od rejtinga i volje pojedinca i uskog kuga ljudi oko njega. Verujem u snagu pojedinca i u moć ličnog angažmana, ali dobro organizovana stranka je organizam koji snagu pojedinca multiplikuje i pretvara u političku snagu. Mislim da mogu da okupim mnogo dobrih i kompetentnih ljudi koji će da vrate poverenje u Demokratsku stranku i obezbede joj veću podršku, podršku koja će omogućiti znatno veći uticaj na društveni boljitak. Imam dovoljno stranačkog, profesionalnog i životnog iskustva da se suočim sa problemima koji su pred nama i podršku izvanrednih ljudi koji će tome biti posvećeni.

* Ko je doveo DS na rub propasti?

Neću da se bavim traženjem krivaca. Pre bih se bavio time šta je doprinelo urušavanju DS-a. Važnije mi je šta je dovelo do nečega, nego ko je nešto upropastio. Mnogo me više zanimaju uzroci, načini, procesi degradacije od imena. DS je funkcionisala kao liderska stranka u kojoj je sve zavisilo od jednog čoveka i njemu bliskih ljudi, ljudi koji su bez kriterijuma napredovali ili dolazili da odlučuju u ime stranke samo na osnovu bliskosti sa liderom. Sve se zasnivalo na popularnosti lidera i kada je ta popularnost pala, sve se urušilo. Zato nam je potrebna jaka stranka, kadrovski i funkcionalno obnovljena, predsednik koji DS neće tretirati kao teret i prepreku za poboljšanje rejtinga, nego kao moderno ustrojenu organizaciju sa velikim brojem ljudi od integriteta, sa kriterijumima i merilima za napredovanje i odgovornost.

* Kako vidite DS za četiri godine? Koji su najvažniji zadaci pred nama?

Za četiri godine vidim DS koja neće zavisiti od jednog čoveka, od njegovog rejtinga i ljudi van stranke. Vidim jaku socijaldemokratsku stranku na bezbednoj udaljenosti od cenzusa sa podrškom koja raste.
Da bi se to desilo neophodne su korenite promene u kadrovskom i funkcionalnom smislu.
DS mora da bude ogledalo društva kakvo želimo da gradimo.
U stranci moraju biti uspostavljena merila za napredovanje i odgovornost.
Potrebno je uspostaviti ravnotežu između demokratičnosti i discipline i graditi solidarnost kao temeljnu političku vrednost. Resorni odbori i edukativni centar bi trebalo da budu stubovi kadrovske obnove stranke. Neophodno je zaustaviti pojavu gomilanja funkcija.
Saradnja između poslaničkog kluba i rukovodstva stranke je posebno važna za funkcionisanje stranke, naročito kada je u opoziciji, zato je važno uspostaviti dobru dvosmernu komunikaciju.
Dakle, potrebno je simbolički i suštinski pokazati da smo se promenili na bolje kako bismo obnovili nadu i vratili poverenje građana.

* Može li DS ponovo biti stožer opozicije?

DS može biti stožer samo sa novim ljudima i reformisanom organizacijom koja je jasno programski profilisana. Ne postaje se stožer proglasom, nego radom. Promenama, a ne upornim insistiranjem na pogrešnim postulatima. Vraćanjem poverenja kroz promene, a ne ubeđivanjem ljudi da greše zato što nam uskraćuju podršku.

* Članovi DS-a se plaše novih podela?

Prirodno je da se plaše s obzirom na ranija iskustva. Moj tim i ja smo za promene, protiv podela. Za promene koje će stvoriti sistem i sprečavati podele. Za stranku u kojoj smena na vrhu neće značiti nove podele, čak ni ozbiljnije potrese. Za stranku u kojoj postoji sistem, merila i kriterijumi, u kojoj se promene neće odražavati na stabilnost organizacije.
Moj tim i ja ćemo učiniti sve da se posle izbora stranka dalje ne deli. To podrazumeva da se sa ljudima razgovara i postupa pažljivo i odgovorno i da svako ponese deo svoje odgovornosti za budućnost stranke, države i društva. Izbori bi trebalo da budu poprište sučeljavanje ideja, a ne ljudi. To je deo mog odnosa prema ljudima i politici i nadam se da će to biti odgovarajuće vrednovano.

* Da li ste za to da se ponovo ujedinjuju stranke nastale iz DS-a?

Ponovno ujedinjenje u trenutku kada ste najslabiji znači dalje slabljenje, znači razgovor o procentima akcija koje ćete dati onima sa kojima se ujedinjujete. To je loše za Demokratsku stranku. DS bi trebalo da se okrene sebi, sopstvenom jačanju, a sa drugima da razgovara o zajedničkom delovanju po pojedinim temama.

* Predsednički izbori. Da li DS ima kandidata za predsednika Republike?

Mora da ga ima. Da li će biti zajednički ili samo DS-ov ne zavisi samo od nas. To mora da bude kandidat kojeg će aktivisti, članovi i simpatizeri prihvatitit kao svog. Kandidat koji će biti poštovan od strane svih građana i dostojan funkcije predsednika,

* Šta bi trebalo učiniti da DS svoju politiku ponovo učiniti prepoznatljivom?

Da prevaziđe krizu upravljanja u kojoj se nalazi. Da bude prepoznatljiva po velikom broju respektabilnih ljudi, a ne po svemoćnom lideru. Da bude respektabilna kao funkcionalna i efikasna organizacija, sa novim ljudima koji će vratiti poverenje članstva, građana i kreatora javnog mnjenja.
Da prevaziđe identitetsku krizu u kojoj se nalazi. Da se drži socijaldemokratskog programa. Niko nam ne veruje da smo socijaldemokrate, jer to ne pokazujemo na delu: nema nas kad se donosi Zakon o radu, kada protestuju prosvetari ili zdravstveni radnci, kada se ponižavaju ljudi iz kulture.
Da se bori za univerzalne demokratske ideje i da građanima pokaže neposrednu vezu između toga šta znači vladavina prava za njihov život. Kako utiče nezavisno pravosuđe na poboljšanje životnog standarda. Kako stvarna borba protiv korupcije utiče na opšti boljitak i život svakog pojedinca.
Da pokaže građanima razliku između lažnog i stvarnog opredeljenja za evropske integracije.
Da pokaže na sopstvenom primeru kako bi trebalo da izgleda uređeno društvo koje želi da gradi: politička kultura, institucije, odnos prema građanima.
Da uvažava građane, ali da se njena politika ne zasniva na fokus grupama i populizmu.

Zoran Lutovac

Zoran Lutovac, doktor političkih nauka
Rođen 7. avgusta 1964. godine u Beogradu. Diplomirao, magistrirao i doktorirao na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Stipendista Univerziteta u Beogradu za vreme redovnih studija i stipendista Zajednice za nauku grada Beograda za postdiplomske studije u Institutu za međunarodnu politiku i privredu.

Radio u Institutu društvenih nauka, Friedrich Ebert Stiftung (kancelarija u Beogradu), bio ambasador Republike Srbije u Crnoj Gori od 2008. do 2013. godine, a potom ponovo u Institutu društvenih nauka u Beogradu.

Objavio dve monografije i više desetina članaka u domaćim i stranim naučnim časopisima ili zbornicima iz oblasti međunarodnih odnosa, ljudskih i manjinskih prava i političkih odnosa u Srbiji i regionu. Učestvovao u više desetina empirijskih istraživanja političkog javnog mnjenja u Srbiji i specijalizovanih istraživanja poput etničke distance i međunacionalnih odnosa. Organizovao više desetina okruglih stolova, naučnih i stručnih rasprava, letnjih škola i javnih debata.

Član Jugoslovenskog udruženja za Ustavno pravo 1995-2007. Predsednik UO Instituta za Evropske studije 2001-2004. Član UO Zavoda za Udžbenike i nastavna sredstva 2001-2004. Član ekspertskog tima Savezne vlade za donošenje Zakona o nacionalnim manjinama 2001. Član Foruma za međunarodne odnose Evropskog pokreta u  Srbiji i Udruženja politikologa Srbije.

Član je DS od 1996. godine, savetnik predsednika DS 1996-2003, predsednik Resornog odbora za nacionalne manjine DS (1997-2003), direktor Fonda Ljuba Davidović (2001-2004).
Bio je savetnik predsednika vlade Srbije (2001-2003) za politička pitanja, član Koordinacionog tela Vlade Srbije za Kosovo i Metohiju 2001-2003.

Aleksinačke vesti


#   Aleksinac   DS   Zakon o radu   intervju   grupa građana   unutarstranački izbori   Zoran Lutovac   pravosuđe
@demokrate @


 



Budite u toku

Dozvolite obaveštenja sa ovog portala o aktuelnim zbivanjima