Južna Srbija Info
Ћирилица | Latinica

Nišlije – građani drugog reda u svojoj zemlji!

rssBookmark and Share

Niš 09.01.2016. Milan Petković

Od 1.1. 2016. godine svi građani Srbije imaju obavezu da plaćaju TV pretplatu. Ali, da li zajednička obaveza donosi i ista prava? Odgovor je NE.

Protest zbog gašenja NTV, foto Niške
Protest zbog gašenja NTV, foto Niške

Novosađani izdvajaju za RTS samo 45 dinara, a ostalih 105 daju svojoj novosadskoj RTV, odnosno Televiziji Vojvodine (2 kanala) i Radiju Novi Sad (4 kanala).

Nišlije svih 150 dinara izdvajaju za Nacionalni javni servis (3 kanala RTS-a i 4 kanala Radio Beograda).

Zakonski je zabranjeno postojanje javnih servisa južno od Beograda iako su regionalni  javni servisi predviđeni Medijskom strategijom koju je Vlada Srbije usvojila 28.9.2011. godine.

Nišlije, Leskovčani, Kragujevčani,  postavljaju sve glasnije pitanje? Zašto bi oni plaćali i finansirali 4 kanala Radio Beograda i 4 kanala novosadskog radija kada nemaju pravo na Radio Niš, Radio Leskovac i Radio Kragujevac?

Ako ne postoji Radio Srbija čemu onda obaveza Nišlija da finansiraju Radio Beograd ili Radio Novi Sad?

Zamislite nemoguće, da je država odlučila obrnuto. Da proda RTV i Novi Sad ostavi bez regionalnog javnog servisa a da, u isto vreme, tako nešto postoji u Nišu? Zamislite proteste, buntove, autonomaše, borce za ravnopravnost, nevladine organizacije, “reprezentativna“ mediska udruženja  i ostale kako bi se unervozili,  protestvovali,  negodovali, pisali saopštenja, žalili se EU, UN, OEBS, Savetu Evrope? Poništila bi se takva odluka u roku od 3 minuta?

A Nišlije,  a južnjaci? Bunili su se, ali nije imao ko da prenese.  Deset dana protesta, okupljanja, protesnih vožnji, šetnji za odbranu NTV-a kao javnog servisa, deset dana zviždanja i pištaljki, bukvalno ispod prozora RTS-a u Nišu. Ali RTS ne čuje i ne vidi. Kao što nije video i čuo ni 1996. godine za izbornu krađu, studentske i građanske proteste. Ali tada je bilo puno regionalnih i lokalnih nezavisnih medija koji su to mogli da prenesu. Danas su u čitavoj Srbiji  pod kontrolom nekoliko porodica,  koje su,  gle čuda, parama iz budžeta, kako tvrdi NUNS u svojoj “Hronici napada i pritisaka na novinare u 2015. godini“, pokupovale lokalne i regionalne medije. Daleko je Beograd, zašto ga uznemiravati niškom bukom. Ima on svoje prestoničke probleme? A NUNS?

NUNS je sada glasni kritičar zakona za koje se, zajedno sa UNS-om, ANEM-om, NDNV i Lokal pressom, borio . Sve pod  pokroviteljstvom Medijske koalicije i njihovog glavnog kadra Saše Mirkovića koji je tokom donošenja zakona bio član radne grupe za izradu zakona, pomoćnik ministra kulture i informisanja i državni sekretar istog ministarstva. Za svaki slučaj, da svako slovo i zarez zakona i podzakonskih akata budu u skladu sa interesima Medijske koalicije i Anema.

A vi Nišlije, gledajte novosadski dnevnik u 17 sati i beogradsku hroniku u 17.40 svakog dana. Informišite se kako žive bogatiji i uspešniji od vas. I plaćajte. Za drugo ne pitajte i onako ste građani drugog reda!

I  ne pitajte za plate pojedinih zvezdica na “vašim“ javnim servisima i sve je u najboljem redu. Jer ok je da Vi plaćate, ali nikako nije u redu i da pitate kolika je plata onima koje finansirate? Ne pitajte i za plate čelnika jedinih neprivatizovanih medija, Politike i Večernjih novosti, jer od tih iznosa u glavi može da vam se zavrti.

Ako je set medijskih zakona tako dobar, hajde da promenimo uloge nakon nekoliko godina. Otvorite regionalnu TV Juga Srbije koja bi se finansirala kao RTV, a RTV neka se privatizuje. Ili mislite da su građani Srbije u Vojvodini važniji od siromašnih južnjaka? Potpisaše Nišlije i peticiju sa 34.985 potpisa, tri puta se Skupština grada Niša jednoglasno izjasnila da je Nišu potreban medijski javni servis, tražiše Nišlije i referendum. Skupština grada Niša je pokrenula i inicijativu o raspisivanju referenduma ali na mig iz centrala stranaka za tili čas su lokalni političari shvatili da je to suvišno, skupo, nepotrebno. Ko je lud da pita Nišlije, ima valjda nekog ko misli za njih u prestonici!

Ostalo je mnogo otvorenih pitanja posle medijske reforme:

Da li pisci zakona sebe smatraju kompetentnim za ravnomerni regionalni razvoj i demografske tokove? Da li pisci zakona mogu pretpostaviti kako medijski zakoni utiču na to? Sa kojim pravom se Jugu Srbije naplaćuje TV taksa od 150 dinara uz račun za električnu energiju  i iz budžeta putem poreza, ako RTV nema nikakve obaveze prema njima i ako oni ne mogu ni videti tu televiziju? Da li im je zakon nametnuo da kupuju “ništa“? Da li je medijski zakon „moderni Robin Hud“‘, uzmi od sirotinje i daj bogatima?

Ako postoji neki Nišlija, koji se istakao u bilo kojoj oblasti, kako da predstavi sebe građanima Srbije i da materijalizuje svoje umeće? Odlaskom u Beograd, Novi Sad, EU ili da ostane u Nišu i ode u zaborav? Po zakonu o finansiranju lokalnih samouprava, gradovi i opštine imaju pravo na prihode iz budžeta Srbije srazmerno uplatama sa teritorije lokalne samouprave u republičku kasu. Novi Sad i Beograd će radnicima RTS-a i RTV-a isplaćivati plate od para svih građana Srbije. Na osnovu tih para imaće veće uplate poreza u budžet a time i pravo na veće zahvatanje iz budžeta Srbije. Da li tretirate građane Juga Srbije kao naivne ljude? Ljude spremne da rade u korist svoje štete.

Svi priznaju negativne efekte ovog zakona i njegove zloupotrebe pa i sami pisci zakona. Zašto su pisali zakon ako nisu imali sposobnost da predvide događaje? Da li to u Srbiji može zakon da piše svako kome to padne na pamet? Pisac zakona mora da razmišlja o svim posledicama i spreči eventualne zloupotrebe.

Ustav Srbije kaže da su svi građani Srbije ravnopravni. Ali da li je baš i u praksi tako? Da li su i svi zakoni usklađeni sa Ustavom? Odgovor na to pitanje Sindikat novinara Srbije i Profesionalno udruženje novinara Srbije čekaju od Ustavnog suda duže od 15 meseci. Još septembra 2014. godine predat je zahtev za ocenu ustavnosti seta novih medijskih zakona, ali Ustavni sud mudro ćuti dok se mediji privatizuju i gase. Podnet je Ustavnom sudu zahtev i za uvođenje privremenih mera kako bi se zaustavile negativne posledice medijskih zakona do odluke najviše pravne instance.  Ni o tome nema odluke Ustavnog suda …

Niš je privredno i po proseku primanja daleko ispod republičkog proseka. Da li se regionalne razlike namerno pospešuju zakonima u korist Beograda i severa Srbije? Ima li zemlje u Evropi sa tako izraženim regionalnim razlikama poput Srbije? Da li je normalno da standard žitelja Babušnice, Trgovišta, Bojnika ili Bele Palanke bude osam puta niži od standarda stanovnika Surčina i Pećinaca?

Niš je prošle godine ostao bez PD “Jugoistok“ čije je sedište sada u Beogradu. U prestonicu je preseljena i AIK banka. Niška televizija je prodata, Radio Niš je ugašen, još ranije. Sada se najavljuje gašenje Regionalne privredne komore. Šta je sledeće? Univerzitet, Klinički centar? Niš se pretvara u palanku iz koje se beži glavom bez obzira. Jedini cilj žitelja nekadašnje prestonice južne Srbije je viza. Sve češće glasno razmišljaju da se, kada otopli na proleće, priključe kolonama izbeglica sa Bliskog istoka.

Milan Petković, novostidana.rs


#   Niš   Leskovac   Beograd   NTV   NUNS   sindikat   AIK banka   RTS   Klinički centar   Radio Leskovac   TV pretplata   Ustavni sud   Novi Sad   Medijski zakoni   Sindikat novinara   OEBS   Skupština grada Niša   UNS   Milan Petković   Javni servis   Skupština grada   državni sekretar   ANEM   regionalni razvoj
@rts_vesti @


 



Budite u toku

Dozvolite obaveštenja sa ovog portala o aktuelnim zbivanjima