Južna Srbija Info
Ћирилица | Latinica

Svi bi da žive u Beogradu

rssBookmark and Share

Niš 18.04.2011. Ranko Pivljanin, Blic

U komunizmu ćemo svi živeti u Beogradu! Ova pošalica iz doba bivše Jugoslavije ostvarila se samo delimično. Komunizam je neslavno propao, ali smo sve snage uprli da se većina građana Srbije preseli u njenu prestonicu, ili bar u druge veće gradske centre, prepuštajući unutrašnjost korovu, siromaštvu i zaboravu.

Svi bi da žive u Beogradu

U takozvanoj provinciji ostaje onaj koji mora, najvećem broju studenata ne pada na pamet da se posle završetka školovanja u univerzitetskim centrima vrati u zavičaj, a ni penzioneri se ne odlučuju da se u smiraj radnog veka upute tamo odakle su kao mladi otišli i ostatak života provedu u miru rodnih varošica i sela. Iz njih svi beže, u njih se niko ne vraća.

Trend bežanja

- Trend bežanja u veće centre je fenomen koji svugde prati procese industrijalizacije i deagrarizacije, pa je tako i u Srbiji. Kada nema uslova da se opstane ili bar pristojno živi u svom mestu, traži se drugo u kojem može da se radi i zaradi. I to je tako, bilo da je reč o visokokvalifikovaniim stručnjacima, bilo o nepismenom Romu koji skuplja sekundarne sirovine. I jedan i drugi, na primer, nema šta da traži u Surdulici. U tom mestu nema ni sekundarnih sirovina. I jedan i drugi će ići trbuhom za kruhom, bilo da je kruh samo parče hleba ili pristojna karijera - kaže za “Blic” sociolog Srećko Mihailović, atipičan primer intelektualca koji se nije stacionirao u prestonici, već u jednom selu pored Mladenovca.

Neretko je zbog te svoje odluke u prilici i da sam oseti prezir koji se gaji prema malom mestu, a onda logično i prema onima koji u njemu žive:

- Treba da čujete reakciju novinara kad shvate da ne živim u glavnom gradu... Verujte mi, često osetim i sažaljenje sa druge strane žice... Pa da li ste morali da odete iz Beograda?!

Ta nadmenost velikog grada, bio to Niš, Novi Sad ili Beograd, naspram nametnute inferiornosti provincije, samo je jedna strana ogromnog jaza koji se stvara decenijama neravnomernim razvojem i favorizovanjem gradskih aglomerata u odnosu na manja naselja i sela. Veliki centri, akumulirajući političku, kulturnu i ekonomsku moć u centralizovanoj državi kakva je Srbija, uzurpirali su pravo na kvalitetniji život usisavajući iz unutrašnjosti sve što je kvalitetno - naročito ljudske resurse i novac.

Galopirajućom brzinom siromaše periferiju ostavljajući je bez šanse za opstanak, nesvesni da i sami sebi kopaju raku i da će jednog dana i oni platiti danak tih nekontrolisanih seoba u jednom pravcu. A već ga plaćaju strašnim pritiskom na infrastrukturu i socijalne fondove koji sve teže izdržavaju toliki priliv stanovništva kao i nicanjem poluurbanih naselja na svojim obodima.

Mehanički priraštaj

U Srbiji je 2009. godine bilo dva odsto više stanovnika nego 1971, dok je u čak 16 gradova (od 23) taj procenat mnogo veći. Gradovi kao što su Beograd, Novi Sad, Kragujevac, Niš i Novi Pazar uvećali su svoju populaciju za više od trećine. Ako se izuzme Novi Pazar, kao grad koji nasuprot povećanju populacije od čak 50 odsto nije ostvario i srazmerno poboljšanje na ekonomskom planu, Novi Sad i Beograd će nastaviti da privlače populaciju sa tendencijom da se u doglednoj budućnosti spoje - u ova dva grada već sada živi 27 odsto ukupnog stanovništva Srbije.

Beograd, Novi Sad i Niš praktično i jedini beleže značajan mehanički priraštaj, što im omogućava da ne beleže pad ukupne populacije s obzirom na to da im je prirodni priraštaj negativan već dve decenije. Pritom, prva dva centra ostvaruju i najveći priliv, tako da se Beograd uvećao za oko četiri odsto od popisa 2002. do danas, a Novi Sad za devet odsto, dok je Niš ostvario porast od jednog procenta.

- Ljudi, geografski gledano, odlaze najviše iz pograničnih i planinskih predela, izuzev rubnih delova Banata. Dakle, ceo južni poluprsten Srbije se prazni, čemu treba dodati i pogranične delove Vojvodine. Srbija se populaciono sažima u jednu visokourbanizovanu i relativno gusto naseljenu zonu čiji su polovi Beograd i Novi Sad. Drugi ekscentričan populacioni pol je taj sa Nišem u svom središtu, što sve ukazuje na koncentrisanje stanovništva oko koridora 10 - kaže za “Blic” Vladimir Nikitović iz Centra za demografska istraživanja Instituta društvenih nauka.

Kragujevac

U Srbiji ima 37 nerazvijenih opština, a najviše ih je u brdsko-planinskim područjima istočne, zapadne i južne Srbije i to su najveći regrutni centri migracija prema urbanim industrijskim centrima. Sa demografskog aspekta najugroženiji je region južne i istočne Srbije koji, uz stalne seobe, urniše i negativan prirodni priraštaj od -6,8 odsto, dok je centar Šumadije Kragujevac od mesta iz koga se, posle kolapsa njegove industrije, bežalo glavom bez obzira, poslednjih šest godina ponovo postao grad u koji se doseljava sve veći broj ljudi.

Prema nezvaničnim statistikama, godišnje Kragujevac dobija više od 1.000 stanovnika koji tu dolaze mahom zbog posla. Najviše radnika koji gravitiraju Kragujevcu su iz mesta južno od Beograda, a pre svega iz Kraljeva, Raške, Novog Pazara, ali ima ih i iz Užica i Čačka. Samo u narednih godinu dana ovde se u automobilskoj industriji očekuju 8.000 novih radnih mesta, pa je interesovanje za ovaj grad razumljivo, a tradicionalno najveći broj studenata koji dolaze na neki od jedanaest tamošnjih fakulteta, ostaje zauvek u Kragujevcu.

Novi Sad i Subotica

Novi Sad i Subotica, po mišljenju Vojvođana, ubedljivo su najbolji gradovi za život u pokrajini, dok su Pančevo i Kikinda prvi na listi najgorih gradova - pokazalo je istraživanje studenata novosadskog Ekon­omskog fakulteta.

Čak 70 odsto Vojvo­đana bi se za stalno ili bar privremeno preselilo u Novi Sad. Ovakvoj popularnosti Novog Sada doprinelo je shvatanje Vojvođana da će u njemu mnogo lakše naći posao (26 odsto ispitanika), da će im biti viši standard (23 odsto), da ih čekaju veće zarade (19 odsto) i bolje poslovne mogućnosti (16 odsto).

A 17 odsto i to pretežno mladih Vojvođana, Novom Sadu privlači to što je ovde mogućnost za zabavu daleko veća nego u manjim gradovima. Da su u pravu dokazuje i statistika: čak 37 odsto ponuđenih poslova u Vojvodini nudi se baš ovde, a sa prosečnom novosadskom platom mogu da se mere samo plate u Apatinu, Beočinu, Pančevu, Vršcu i Kanjiži.

Razvlastiti Beograd

Srbija, dakle, grca u raljama metropolizacije gde se nekoliko gradova, pre svega Beograd, vide kao jedina mesta za eventualni uspeh, karijeru ili pak život uopšte. Decentralizacija i regionalizacija o kojima se toliko priča ostaju samo mrtvo slovo na papiru i termini za politička potkusurivanja. Radoman Irić, novinar iz Vranja, rešenje vidi u “razvlašćivanju” Beograda.

Iz manjih mesta odlazi sva pamet

- Naš problem je što iz manjih mesta odlazi pamet, obrazovani ljudi, tako da su mala mesta davno preuzeli oni koji su često i ispod proseka. Tako je na nivou institucija i delatnosti koje moraju da postoje i u Beogradu i u bilo kojem gradiću (gimnazija na primer), uspostavljena i razlika u nivou stručnosti, sposobnosti, raznih veština...

U tom gradiću ostali su samo oni koji iz nekog razloga moraju da ostanu i stoga tamo deca idu u lošije škole, pa se tako reprodukuje poluznanje i mnogo čega drugog polovičnog i nedovoljnog... - mišljenja je sociolog Srećko Mihailović, a njegovu tvrdnju potkrepljuje stav studentkinje iz Vladičinog Hana:

“Volim ja Han više od Beograda, ali nikad se ne bih vratila. Ako ne postoji makar i najmanja mogućnost za normalan život, ako ja ne mogu svojom strukom i znanjem stečenim na fakultetu u Beogradu ništa da promenim, ako nemam šansu da bar pokušam, onda se sigurno neću vraćati.”

- U Beogradu je, kažu upućeni, tri četvrtine finansijskog blaga ove zemlje. Posledica toga je da danas svi putevi lokalnih predstavnika vlasti vode prema prestonici ne bi li otuda vratili finansijske mrvice svojih građana ili obezbedili neki papir sa beogradskim pečatom. Jedno istraživanje od pre dve godine je pokazalo da građani Vranja, koji automobilom idu u Beograd, svakoga dana za putarinu prosečno dnevno ostave 988.000 dinara. A gde su drugi troškovi... i sve zarad pečata u Beogradu. Lane je gradonačelnik Vranja izjavio da su u 2008. godini građani Vranja, po raznim obavezama u republički budžet „uterali“ preko 12 milijardi dinara. Od tog harača Vranju je, čarobnom formulom koja se zove „transfer“, vraćeno celih osam odsto! I zašto bi onda neko ovde ostao?! - pita se Irić.

Bez perspektive u zavičaju

Otud i frapantan rezultat “Blicove” ankete gde je na pitanje da li vidi perspektivu u mestu rođenja negativan odgovor dalo više od 80 odsto anketiranih čitalaca.

A jedan mladi čovek ovako objašnjava zašto ljudi ne žele da se vrate kući posle studiranja u velikom gradu:

“Zato što te taj grad promeni i podigne ti prag osetljivosti na neki viši nivo i onda kada se vratiš u palanku i kada vidiš da se jedni isti ljudi vrte na lokalnoj televiziji, da se jedni isti ljudi guraju u fudbalske klubove... onda te to stvarno pogodi. Ali ne bih se ovde potucao po Kotežu, Krnjači, Kaluđerici kada mogu da živim u centru Prokuplja. Nikada nisam osećao pritisak sredine da je to neuspeh ako se vratim kući.”

Ali za mnoge je upravo ta izvesnost da će ih rodno mesto dočekati kao “gubitnike” ukoliko se vrate presudna da ne razmišljaju o povratku ni u penzionerskim danima. Osim toga, ljudi ne žele da se vrate u infrastrukturno lošije uslove od onih u kojima su proveli radni vek. I visokoškolske obrazovne institucije koncentrisane u velikim gradovima jedan su od glavnih razloga za unutrašnje migracije. To ne bi bio problem kada bi se mladi ljudi nakon završetka školovanja vratili u zavičaj, ali oni po svaku cenu nastoje da ostanu u mestu studiranja ili pakuju kofere za beli svet.


Zašto napuštamo zavičaj i bežimo u velike gradove?

Zašto ste napustili (ili planirate da napustite) rodno mesto?

-Nedostatak posla: 50,2%
- Male zarade: 22%
- Manjak kulturnih i sportskih događaja: 7,7%
- Većina mojih prijatelja i poznanika je otišla: 6,4%
- Nemogućnost školovanja: 13,4%

Da li ste u mestu rođenja ostavili stan, kuću, imanje?

- Da: 74,7%
- Ne: 25,2%

Vidite li perspektivu u mestu rođenja?

- Da: 18,9%
- Ne: 81%

Da li biste se vratili u zavičaj?

- Da, u svakom slučaju: 11%
- Da, kad bih imao posao: 44%
- Da, kad bi se vratili moji prijatelji i poznanici: 4%
- Da, kad bi tamo bilo više kulturnih i drugih događanja: 7,5%
- Ne, ni u kom slučaju: 33,2%

Gde biste u Srbiji najviše voleli da živite?

U Beogradu: 17,5%
U Novom Sadu: 20,3%
U Nišu: 3,5%
U Kragujevcu: 2,9%
U rodnom mestu: 18,8%
Uopšte ne bih voleo da živim u Srbiji: 30,9%
Ne živim u Srbiji: 5,7%

http://www.blic.rs/Vesti/Tema-Dana/248137/Svi-bi-da-zive-u-Beogradu



#   Niš   Beograd   Kragujevac   SAD   Novi Pazar   Novi Sad   Vladimir Nikitović   Radoman Irić   sekundarne sirovine
@


 



Budite u toku

Dozvolite obaveštenja sa ovog portala o aktuelnim zbivanjima