Južna Srbija Info
Ћирилица | Latinica

"Ne tražim ja izvinjenje, tražim poštovanje našeg čestitog zanimanja"

rssBookmark and Share

06.04.2014. radiocity.rs

Lidija Usković, radnica JKP Mediana, koja je pre dva dana u ekspozituri Unikredit banke udaljena iz reda u kome je čekala kako bi predala dokumentaciju za kredit, zbog radne uniforme u kojoj je bila, govori za Siti radio o incidentu, koji je povedio njena osećanja i dostojanstvo ali pre svega, kako kaže, dostojanstvo profesije kojom zarađuje za život i ugled firme u kojoj radi.

"Ne tražim ja izvinjenje, tražim poštovanje našeg čestitog zanimanja"

Ko je Lidija Usković o kojoj bruje društvene mreže? Lepa žena, sitnih kostiju i širokog osmeha, razgovara sa nama na svom radnom mestu. A njeno radno mesto je centralna gradska zona, gde sa kolegama iz sektora Javne higijene JKP Mediana, održava čistoću strogog centra grada. Uz izvinjenje odbija poziv za kafu pošto, pravila službe nalažu da u radno vreme, vredni ljudi u narandžastim uniformama ne sedaju po kafićima. U radno vreme, oni takođe ne obavljaju druge poslove a ukoliko to moraju, kasnije do poslednjeg minuta nadoknađuju to vikendom.

Tako je i kada krenu u banku. Uobičajeno radno vreme banaka najčešće se podudara sa radnim vremenom Lidije i njenih kolega. Ukoliko im nešto treba, tih sat dva koliko smeju da odsustvuju sa posla koriste da bi podigli plate ili kako je to sa Lidijom slučaj, žele da pređu iz banke u banku kao klijenti i da podignu kredit. Lidija Usković čisti na Trgu Kralja Milana i koristeći pauzu ušla je u četvrtak u ekspozituru Unikredit banke kako bi predala dokumentaciju za prelazak iz banke čiji je bila dosadašnji klijent kod njih.

„Ja sam samo ušla da pitam za kredit u Unikredit banci i želela sam da pređem kod njih kao klijent, pošto 75% mojih kolega prima plate preko njih. Ja inače čistim, tu ispred njihovih vrata, tu mi je radno mesto. Za vreme pauze mogu da uđem, ili mogu da pitam poslovođu za 15 minuta, pola sata slobodnih koje kasnije odradim. Sedela sam dvadesetak minuta u banci, čekala sam da me prozovu. Šefica ekspoziture me je sve vreme upadljivo posmatrala i rekla je konačno službeniku da dođe do mene. On mi je nakon toga prišao i rekao mi: Gospođo Lidija, znate šta, vi u toj uniformi ne možete ovde da sedite. Dođite sutra, adekvatno, pristojno obučeni pa da onda vidimo šta želite."

U prvi mah, Lidija je pomislila da je reč o neslanoj prvoaprilskoj šali.

„Podigla sam čak ruke uvis i rekla: Moje odelo je čisto, pogledajte! A eto, i moj kolega je ispred mene, isto u radnom odelu, otišao da potpiše ugovor. Službenik mi je rekao da je uredba banke takva, da šefica ekspoziture kaže da niko više u radnoj odeći ne sme da uđe ovde. Nekome je čista, nekom je više prljava, ali to nije bitno. U uniformi znači nikako."

Lidija je napustila banku povređena i sa suzama u očima, shvativši da neće završiti ono zbog čega je došla. Tako nešto joj se, kaže, otkako radi nije dogodilo. U uniformi kojom se ponosi, ulazi i u poštu i u sve ostale institucije u gradu. U njoj je nedavno primila nagradu i kao najbolji radnik JKP Mediane:

„Predsednik opštine mi je uručio nagradu kao najboljem komunalnom radniku i nosila sam ovo odelo. I na prijemu kod Gradonačelnika sam bila u ovom istom odelu, postoje i slike koje to dokazuju. Imponovala su mi ta priznanja i jednostavno nikada se nisam osećala poniženom."

Lidija sa nama deli i nešto na šta je naročito ponosna. Zahvaljujući činjenici da je majka izuzetnog deteta bila je primljena i na dvor Karađorđevića gde su je tretirali, kako kaže, sa uvažavanjem i poštovanjem.

Dan kasnije, Lidija je otišla do banke tražeći objašnjenje zašto je udaljena zbog radnog odela. Kaže i da je do kraja radnog dana plakala i da joj je jako teško palo sve to.

„Mnogo, mnogo sam se poniženo osetila. Ipak sam otišla do njih i upitala ih zašto ako je to pravilo banke nema obaveštenja na vratima da je radnicima u uniformama ulaz u banku zabranjen. Službenik mi je objasnio da bi to bilo isto kao kad bi hirurg direktno iz operacione sale došao u banku da podigne platu, što po meni nije dobro poređenje. Jer hirurg svakako neće usred operacije da ide u banku a ja kojoj je posao bukvalno ispred njihovih vrata samo u pauzi mogu da uđem."

Ako pravilnik oblačenja zaista postoji i ako su uniforme nepoželjne, da li se to odnosi i na pripadnike Žandarmerije, policije, poštare ili selektivno samo na čistače ulica?

Priča o Lidiji je izazvala veliku pažnju na društvenim mrežama, pre svega zahvaljujući objavi na Fejsbuk stranici njene koleginice iz JKP Mediana, koju su potresle Lidijine suze. Bilo je mnogo reakcija i sve su jedinstvene: bahatost prema čestitim građanima zbog odeće u kojoj se nalaze je neprimerena i neprihvatljiva. Da li se iko iz banke nakon svega izvinio ovoj vrednoj ženi?

„Meni se niko nije izvinio. Pozvali su me juče popodne telefonom da dođem da potpišem ugovor o refinansiranju kredita, čak mi je rečeno da je novac koji sam tražila već na računu i da u ponedeljak samo dođem da potpišem ugovore. Eto, postaću klijent te banke ali stvarno nije u redu da se iko tako ponaša prema meni i mojim kolegama. Ne treba meni više niko da se izvini, ne tražim nikakvu odštetu. Samo tražim poštovanje prema ljudima koji rade najpošteniji posao na svetu i time zarađuju za sebe i porodice parče hleba "

A da li će na potpisivanje ugovora otići u radnom odelu? Lidija Usković kaže da nikada više u tu banku neće ući u uniformi ali da nikada neće ni zaboraviti poniženje koje je preplavilo u trenutku kad su je sproveli do vrata odbivši da je usluže.

Zoran Denić, Lidijin kolega iz gradske čistoće kaže da ovo što se dogodilo Lidiji nije usamljen slučaj te da je i on sam bio svojevremeno sprečen da uđe u drugu banku u radnom odelu da podigne platu. A kako da onda bilo koji radnik čije se radno vreme poklapa sa radnim vremenom banke ostvari svoja prava kao klijent?

„Morali bi da tražimo slobodan dan od šefa da bi u banku ušli onako kako se smatra da ulazi civilizovan narod a ne u radnom odelu. Da bi potpisao neke papire za šta mi treba pola sata, sat, ja bih morao da uzmem čitav slobodan dan. A to znači gubitak dnevnice, stimulacije. Ili nadoknada čitavog dana. To je kršenje naših prava."

Lidija na to dodaje da je apsurdno da na primer pred višednevne praznike kad banke rade do pola 6, a i ona i njene kolege rade u istom periodu, da zbog zabrane ulaska u banku u uniformi, oni čekaju na podizanje plata do posle praznika.

Izbacivanje Lidije Usković iz reda u banci jeste i uvreda jedne žene ali je u isto vreme i uvreda uniforme i jednog čestitog zanimanja. Lidija smatra da je potpuno nepromišljeno to što je šefica ekspoziture Uni Unikredit banke naložila da se ona zbog uniforme ne usluži, već da se udalji:

„Svaki pametan čovek bi o tome razmislio pre nego što bi oterao čistača iz banke. Ako nismo dovoljno pametni uvredićemo nekoga ko je radnik JKP Mediane na taj način uvredivši i samu firmu u kojoj radi. Mene su podržali svi, svi moji šefovi i moje poslovođe. Izuzetni su ljudi."

 

U današnje vreme retkost je da se ljudi ponose svojim poslom na način na koji to čine Lidija Usković, Zoran Denić i njihove ostale kolege. A da li građani Niša cene dovoljno njihov težak svakodnevni rad na niškim ulicama?

Zoran Denić kaže da polovina građana ceni trud i rad čistača ulica ali da ima i onih koji ih gledaju sa prezirom:

„Više poštuju neki pse nego nas. Pametni ljudi gledaju nas normalno. Ja se svojim poslom ponosim, ne stidim ga se. Pošteno zarađujem svoje parče hleba. Ima onih koji misle da smo najgori ljudi a ja smatram da smo među najboljim ljudima."

„Građani Niša ne vode dovoljno računa o čistoći grada. A ne shvataju da sebi time čine loše, ugrožavaju sami sebi život. Mi čistimo svakodnevno, najbolje što umemo. Ima nekih ljudi koji namerno bacaju papire na zemlju uz opasku da je moj posao da to počistim. To jeste tačno, ja radim za platu ali je važno da građani ne prave namerno i nemarno đubre."

Radnici JKP Mediane ne čiste samo grad od smeća već i od snega u zimsko vreme. Lidija kaže da su radnici iz Odvoza posebno požrtvovani te da rade u jako teškim uslovima.

Na samom kraju razgovora za Siti radio, Lidija Usković kaže da želi da posebno poruči nešto šefici ekspoziture Unikredit banke koja je naredila da je zbog uniforme izbace. Izgovara uz osmeh:

„Želim joj da doživi isto što i ja!" Licem joj se razliva osmeh, a ne prekor, dok nastavlja:

„Želim joj da očuva i iškoluje jednog budućeg francuskog doktora nauka i budućeg svetski priznatog naučnika - genetičara".

Sa ponosom, Lidija nam priča o sinu Vanji koji je nakon osnovnih studija i mastera na niškom PMF-u, dobio stipendiju za trogodišnje doktorske studije u Montpeljeju , u Francuskoj, gde se i sada nalazi. Kredite koje refinansira, ova skromna, vredna žena je svojevremeno i podizala kako bi mu obezbedila školovanje. I kaže vredelo je. A kažemo i mi vredelo je.

I to je upravo najbolji odgovor svima koji ljude procenjuju na osnovu odela koje nose ili zanimanja kojim se bave. Pa bili oni i kruti bankarski činovnici koji se selektivno pridržavaju nekih samo njima znanih pravila ponašanja.

 


#   Mediana JKP   društvene mreže   predsednik opštine   Lidija Usković   Unikredit banka   radno vreme   doktorske studije   radno mesto
@


 



Budite u toku

Dozvolite obaveštenja sa ovog portala o aktuelnim zbivanjima