Južna Srbija Info
Ћирилица | Latinica

Izbeglice na putu kroz Srbiju

Bookmark and Share

11.09.2015. Milena Miletić, Odbrana

Rat i ekstremizam primorali su ih na neizvestan i strahotan put, čije je osnovno obeležje – strah, na svim stranama. Ove nevoljne putnike glad, bolest, gramzivi krijumčari, uz ostale opasnosti, vrebaju na svakom koraku.

Velika seoba 21. veka
Velika seoba 21. veka

Strah je prisutan i kod stanovnika evropskih zemalja koji se pitaju kako izdržati ekonomski, socijalno i bezbednosno novu seobu naroda. Ko su, dakle, današnji migranti, šta sve donose kao izazov sistemima bezbednosti zemalja kroz koje prolaze i gde su se zaputili?


Osmeh na umornom licu

Nura je visoka, lepa žena u kasnim pedesetim godinama. Inženjer je mašinstva, a njen suprug lekar. Alep su prvi put napustili onda kada su ga ekstremisti zauzeli. Ovi hrišćani iz Sirije putuju u grupi sa još tri porodice zemljaka, muslimanima. Njih dvoje su na putu već dve nedelje, a porodice saputnika znatno duže. Na beogradskoj autobuskoj stanici čekaju prevoz za Suboticu, a nadalje kako se snađu.

Porodice su se upoznale u Turskoj, tik pred ukrcavanje na čamac za, inače dvadeset osoba, a u koji je bilo ukrcano šezdeset ljudi. Negde ispred grčkog ostrva Samos, prebacivanje preko mora koje su svi oni platili turskim krijumčarima 2.000 dolara po osobi, pretvorilo se u pravu moru – čamac je pukao i ljudi su se sa decom našli u vodi. Na sreću, niko nije stradao.

Kaže da sada shvataju sav besmisao predratnih odnosa među etničkim grupama u Siriji, koje su sve do jedne bile međusobno posvađane, a danas putuju zajedno, u istom čamcu. Čemu se nada u Evropskoj uniji? „Mirnom životu, a sve će ostalo onda biti lakše”, veruje Nura.

Najmlađi putnik u toj grupi je devetogodišnja devojčica, koja veselo poskakuje, kao da joj leva polovina lica nije potpuno spaljena. „To je Islamska država”, priča njen otac.

Osmeh na umornom licu„Zato će ona ići u školu kad se sredimo, i niko joj nikada više neće reći da treba da nosi hidžab, biće nezavisna”. Priča ovih porodica, duga nekoliko rečenica, slična je većini priča hiljada izbeglica koje ovih dana prolaze Balkanom.


Velika seoba 21. veka

Na dan kada je na Samitu zemalja jugoistočne Evrope u Beču trebalo da male balkanske države većaju s evropskim, velikim i moćnim zemljama o tome šta učiniti s više od 100.000 izbeglica s Bliskog istoka, iz Avganistana i Afrike koji idu takozvanom balkanskom rutom ka EU i zapadnim zemljama uopšte, i kako pomoći tom regionu da se nosi s još jednom mu nametnutom krizom, duž autoputa prema Beču, u 5 i 30 časova ujutru, kretala se grupa Avganistanaca, mahom mlađih ljudi sa dvoje dece. Zastali su na benzinskoj pumpi na 68. kilometru od Beča, na ulazu u Austriju, da odmore i da pitaju gde mogu naći taksi za Beč. Nismo znali da im odgovorimo.

Dan ranije, Aleksandar Vulin, srpski ministar rada i socijalne politike koji vodi Radnu grupu Vlade za praćenje migranata, upozorio je Evropsku uniju i svetske moćnike najoštrijim pristojnim tonom koji jedan političar sebi može dopustiti da je krajnje vreme da se pomoć bogatih zemalja za tranzitne zemlje u ovoj velikoj seobi brže doprema. Vulin je pri tome izrazio očekivanje da će se o ovome najozbiljnije raspravljati na samitu u Beču:

„Očekujemo da će se na samitu u Beču i o ovome raspravljati. Za sada smo uspeli da obezbedimo značajnu pomoć, kao i da tu takozvanu rutu uvedemo u zvanične planove međunarodnih organizacija.”

Isto insistiraju i zvaničnici Grčke, koja trpi strahovit pritisak na ostrvima i duž cele kontinentalne teritorije, Makedonije koja je nedavno bila primorana da uvede vanredno stanje i pokušala da koliko-toliko zaustavi taj talas nevoljnika, Mađarske koja podiže ogradu, svesna toga  da se moćne evropske zemlje neće tako lako odlučiti na prijem i zbrinjavanje stotina hiljada ljudi. Evropa je sada svesna onoga što se dešava, nema dileme. Kako će se snaći, drugo je pitanje.

Jer, statistika ove tragedije svetskih razmera kaže da je u ponedeljak, 24. avgusta, kroz Srbiju prošlo 105.495 izbeglica.

Emilija Joksić iz Kancelarije za azil MUP-a Srbije kaže za „Odbranu” da je najveći broj njih izrazio želju za azilom, što je prvi korak u kakvoj-takvoj registraciji tih ljudi i njihovoj legalizaciji.

„Kroz Srbiju je prošlo 105.495 izbeglica, a do vikenda je 93.000 njih izrazilo želju za azilom. Istovremeno, u poslednje vreme imamo oko 8.000 njih koji su, zbog neregistrovanja, prekršili barem dva naša zakona – Zakon o državnoj granici i onaj o strancima. Od ukupnog broja  49  50  migranata, njih 90 odsto su zaista izbeglice koje beže od ratova, i sve države kroz koje prolaze imaju prema međunarodnim propisima obavezu da ih zbrinu. Tek 10 odsto ovih ljudi su zapravo ekonomski migranti, ali i među tom vrstom migranata ima onih koji traže azil”, navodi ona.

Emilija Joksić kaže da niko ne može predvideti šta će se dešavati niti koliko će još ljudi stići. Ona podseća da je samo izbeglica iz Sirije između 2,5 i 4 miliona u ovom trenutku.

Velika seoba 21. veka

Marea Grinvald iz Centra za pomoć tražiocima azila kaže da pored Sirijaca koji su ubedljivo najbrojnija grupa u ovom trenutku, i Avganistanaca, Iračana, postoje i ostale etničke grupe.

„Tu su i Somalijci, Pakistanci, ljudi iz Bangladeša, Konga, Sijera Leonea, Eritreje, pa i Senegala.” Unajkraće, reč je o ogromnom broju ljudi koja će preći našim područjem i ući u zapadne zemlje, i koja će uticati na sve zemlje kako ekonomski, tako i socijalno, demografski, kulturološki, pa i bezbednosno. Otud je veoma zanimljiva njihova struktura, i polna i verska, i nacionalna i starosna.

Marea Grinvald kaže da je 80 odsto muškaraca. „U ovaj procenat spadaju i deca muškog pola, ali i stare osobe. Ostatak su žene. Zanimljivo je da smo, govoreći o deci, do sada imali oko 23 odsto dece u prethodnih nekoliko meseci. Međutim, poslednjih nedelja taj odnos se znatno menja, jer procenat dece iz nedelje u nedelju raste.

Prošle godine, na primer, za celu godinu imali smo oko 17.000 dece, a sada, samo u zadnjih nekoliko nedelja, čak 15.000.

”Eto nove crtice za veliku tragediju", kako tvrdi Marea Grinvald – oko 4.000 dece u ovom času praktično putuje samo. Dečaci od 12 ili 13 godina kreću sami (bez roditelja, ili sa starijom braćom i sestrama, neretko i sa poznanicima) preko Turske, i tokom putovanja priključuju se grupama zemljaka na koje nalete. Sve je više dečaka iz Avganistana kojim suštinski putuju po nekoliko godina, jer usput, najčešće u Turskoj, zastaju da bi radili i zaradili novac za dalje putovanje. Tako se detinjstvo potroši negde usput, u svetu koji nimalo nije blagonaklon nijednom stradalniku, u statistici koja ljude svede na brojke, a da ni ne pita u kakve osobe ta deca izrastu jednog dana i koliko košta ono malo duše. Zanimljivo je da se većina izbeglica ne izjašnjava po pitanju vere.

„Ta vrsta statistike još ne postoji”, kaže Emilija Joksić iz MUP-a. „Migranti se na prihvatnom punktu najčešće izjašnjavaju o zemlji porekla. A koje su vere i kojoj etničkoj grupi pripadaju, to mahom govore između sebe, kad se sretnu sa zemljacima. Mi još nemamo tu evidenciju i čini mi se da, u ovom trenutku, zbog ogromnog priliva nije ni moguće prikupiti takve podatke.”

Obe sagovornice „Odbrane” ističu da podatak o verskoj i tačnoj etničkoj pripadnosti mogu dati samo oni migranti koji podnesu zahtev za azil i kada ta procedura započne. No, stvari malo drugačije stoje s obrazovnim profilom migranata, koji je dokaz da rat zaista ne bira žrtve.

„Ima neurohirurga, stomatologa, advokata, ali i onih s osnovnom školom, koji su uspeli da se snađu”, podseća Grinvaldova.

„Mahom je reč o bolje situiranim ljudima. Govoreći o obrazovanju, dešava se sve češće zanimljiva situacija – stižu u poslednje vreme devojčice iz Avganistana, stare oko 15 godina, koje zbog talibana ili nemaju obrazovanje ili samo ono koje su zbog opasnosti od ekstremista dobile od roditelja.”

Da li statistika ove poplave beleži i izranjavljena stopala, uništeno zdravlje, ne znamo. Te brojke odista je teško izvesti, jer iza svakog žulja i rane stoji živo tkivo čoveka s dušom.

Ono što građane, mahom nenaviknute na pojam ljudske bezbednosti, koji obuhvata i zdravlje, socijalu, radna mesta, ipak najviše zanima nešto drugo – koliko njih planira da ostane u našoj zemlji. 


Bezbednosni rizici

„Iako imamo i sada zahteve za azil, gotovo niko od njih nema u planu da ostane ovde”, ističe Emilija Joksić i dodaje da je upravo žurba da se stigne na granice „obećane zemlje” zvane Evropska unija, pre nego što Mađarska završi svoj zid, a ostale članice, možda, donesu i neke negativne propise koji će ih sprečiti da dobiju priliku tamo, razlog zašto se neki od njih uopšte ne registruju pa zarade prekršajnu prijavu i kaznu.

Do sada je, prema rečima Joksićeve, utvrđeno nelegalno prisustvo oko 8.000 lica, a za prvih sedam meseci ove godine, bilo je 466 krivičnih prijava za krijumčarenje ljudi po članu 350. Krivičnog zakonika.

Predstavnici vlasti su decidni – migranti ne nameravaju da ostanu u siromašnoj zemlji poput Srbije ili  naših suseda, oni idu u bogate zemlje koje pružaju bolje šanse za budućnost. Ipak, nije mali broj naših građana, kao ni građana ostalih evropskih zemalja, koji na društvenim mrežama objavljuju svoje strahove od ovih nesrećnika, a koji se kreću mahom između straha od narušavanja socijalnih prilika do terorizma.

Nedavno su građani malog grada na jugu Srbije opet otvorili „debatu” o navodnom smeštanju migranata na prostor lokalne kasarne. A teze da će 400.000 migranata biti naseljeno kod nas trajno, povremeno plasiraju i pojedini mediji. No, sva je prilika da ljudi koji su već godinama unazad primorani na selidbe u nepoznato, zaista ne planiraju ostanak i opstanak u siromašnim zemljama.

Otud je na svakoj državi da napravi strategiju kako bi pomogla svojim građanima da se snađu i održe mir u ovakvoj situaciji, i kako bi izdržala sve izazove koje migranti donose sa sobom.

Jedan od tih izazova odnosi se, kao i u većini evropskih država, na moguće terorističke napade i jačanje kriminala u sredinama gde se slivaju izbeglice. Razvoj događaja poslednjih 15 i više godina, u pogledu terorizma, jačanje ekstremizama širom sveta, nameću tu temu kao nešto o čemu treba otvorenije razgovarati nego što se to obično čini.

„Odbrana” je tražila odgovore na takva pitanja od nadležnih, pre svega MUP-a koji je najviše angažovan u praćenju migranata. Oni kratko odgovaraju:

„Na ulasku u prihvatni centar za smeštaj izbeglica, prikupljaju se lični podaci migranata, a od njih se oduzima sve što može biti upotrebljeno kao oružje (noževi i slično). Svi obavljaju lekarski pregled na kojem se, između ostalog, posebna pažnja obraća na tragove na telu koji liče na povrede iz oružanih dejstava. Do sada, ni za jednog od izbeglica nije potvrđeno da je povezan s terorističkim organizacijama, niti uključen u terorističke aktivnosti.”

Bezbednosni rizici

Ipak, nemalu pažnju naše javnosti izazvale su izjave Aleksandra Nikolića, pomoćnika ministra unutrašnjih poslova, o tome da određen broj migranata ima izvesno borbeno iskustvo i da među njima ima i „bezbednosno zanimljivih lica”. Međutim, Nikolić je takođe bio jasan šta je moguća bezbednosna pretnja u ovom času:

„U ovoj situaciji s migrantima, možda je najopasnija sprega ilegalnih migranata, među kojima ima bezbednosno interesantnih lica, s organizovanim kriminalom. S druge strane, govori se o aspiracijama Islamske države na Balkanu, jer sve su to bezbednosni izazovi zbog kojih ne samo Ministarstvo unutrašnjih poslova već i ostale bezbednosne ustanove moraju biti na oprezu.”

Ipak, svaka umirujuća reč kada je o ovoj temi reč teško dopire do običnog građanina. Prirodno, ljudima su danas zahvaljujući internetu svetske vesti lako dostupne, pa se  tako saznalo da ovih nedelja postoji nova tendencija upravo Islamske države, jedne od najagresivnijih i najopasnijih organizacija nastalih u svetu terorizma do sada.

Nedavne vesti podržane fotografijama u svetskim medijima pokazuju da oni pokušavaju da „stave šapu” na još jednu kriminalnu delatnost iz koje bi isisavale novac za finansiranje svojih ratnih i terorističkih poduhvata – neki njihovi pripadnici uključili su se u prebacivanje migranata, što poprilično naplaćuju.

Marea Grinvlad nema saznanja da je neki izbeglica u intervjuu u prihvatnom centru, koji je obavezan deo registracionog postupka, prijavio da su krijumčari koji su ga prebacili u Evropu bili pripadnici te organizacije. Možda zato što je trend svež, a dobar deo izbeglica koji stižu ovih dana kod nas na put su krenuli znatno ranije.

Tek, ono što je važno da građani znaju jeste činjenica da su većina ovih ljudi zaista pobegli upravo od takvih kao što je Islamska država. Takođe, stručnjaci za terorizam  ističu da je veća opasnost od „spavača” ili onih koji su direktno ratovali za Al Kaidu i Islamsku državu, a vratili se u zemlje u kojima inače žive, nego što je to mogućnost da sa migrantima prođe i po neki terorista.

Na kraju, ako će to ikoga umiriti – autor ovog teksta je nedavno, putujući na jug Balkana, proveo dvadeset sati u autobusima sa migrantima. Niko nikoga nije napao, niko nije napravio nijedan incident, ni ružnog pogleda nije bilo.

U povratku, na autobuskoj stanici u Beogradu širio se miris paljevine – bila je hladna noć i oni koji su morali noćiti u parku zapalili su vatricu da se malo ogreju. Taj plamen, kao i onaj osmeh na upola spaljenom licu devojčice iz Sirije, liče na ogledalo i tih ljudi, njihovih uništenih života, ali i celog sveta. A naročito onih koji su svojim delovanjem doveli ove ljude u pakao i primorali ih da prolaze nove krugove pakla do nečeg što im se čini da je bolji život.

Odbrana medija centarMilena Miletić
Milena Miletić


#   izbeglice   obrazovanje   Aleksandar Vulin   vanredno stanje   radna mesta   migranti   reportaže   krijumčarenje ljudi   lekarski pregled   Milena Miletić   prihvatni centar   Islamska država
@VulinAleksandar @


 



Budite u toku

Dozvolite obaveštenja sa ovog portala o aktuelnim zbivanjima