Južna Srbija Info
Ћирилица | Latinica

Dvostruki život

Bookmark and Share

24.10.2017. Nikola Stojanović

Uhoda, doušnik ili moderno rečeno špijun. Ko su zaista bili špijuni, kakav su život vodili, da li je na našem tlu bilo špijuna? Pitanja je mnogo jer se radi o veoma kompleksnoj i sadržajnoj temi.

Dvostruki život

Iako se pri samoj pomisli na špijune odmah pomisli na strane obaveštajne agencije, razna špijunska oprema, kojekakvi prisluškivači, špijunske kamere ili GPS trakeri, treba napomenuti da je bilo i u Srbiji špijuna. Godinama se u Austriji saznavalo za sve tajne Beograda, a ne čudi ni podatak da je bilo stranih plaćenik i na našem dvoru. Iako su im životu dvostruki, pa čak i trostruki, ovi ljudi su često menjali tokove ratova, informacijama do kojih su stizali uticali su na strategije moćnih sila, a poverljivost podataka doprinosila je uspostavljanja ravnoteža moći. Međutim, jeste li se nekada zapitali šta nekoga navede da postane špijun.

Motiva je mnogo, ali svakako su patriotizam i želja za velikom količinom novca glavni razlozi, a odmah za njima, tu su i brojni porodični problemi i same životne okolnosti koje su vrlo često uticale na odluku da neko postaje tajni agent.

Iako se čini da su špijunska oprema, ljudi koji se bave njihovom proizvodnjom, pa i sami tajni obaveštajci više popularni u inostranstvu ne treba zanemariti ni Srbiju kada je špijunaža u pitanju. Mnogi su želeli da pomogno svojoj domovini, a bilo je i onih koji su zbog ogromne količine novca izdavali svoju državu.

Srpski špijuni

Špijunaža u Srbiji datira još iz vremena Prvog srpskog ustanka. Jedan od prvih tajnih obaveštajaca Austrije sa prostora naše zemlje bio je Jovan Savić, u Srbiji poznatiji kao Ivan Jugović, inače sekretar Sovjeta za vreme Karađorđa. Po svom ugledu se isticao, a značajno mesto je zauzimao kao ministar, a po zanimanju bio je i profesor na Visokoj školi. Kada je posumnjao da može biti otkrive Savić odlazi u današnji Zrenjanin i tamo umire.

U ovo doba nije postojala moderna špijunska oprema, pa je Jugović odavao informacije Beču preko alasa koji su ih prosleđivali važnim ljudima u Zemunu.

Za vreme vladavine kneza Mihaila osnovano je Ministarstvo spoljnih poslova, a njegov sekretar Todor Stefanović Vilovski, kasnije i sekretar kralja Milana, Beču je dojavljivao sve informacije do kojih je uspeo da dođe. Bio je veoma aktivan doušnik u vreme krize početkom 20. veka, a posebno za vreme Prvog svetskog rata. Pošto je njegove namere prozreo Nikola Pašić, on mu namerno podmeće informacije koje je Pašić želeo da stignu do Beča, tako da je Vilovski bio otkriven. I u vreme Obrenovića bilo je austrijskih uhoda na našem dvoru, pa je tako poznat “mali Branko”, koji je posle Majskog prevrata napustio našu zemlju.

Ništa novo se ne dešava ni u vreme dinastije Karađorđević. Špijunska oprema je i dalje ista, jedan čovek koji informacije šalje Beču. Sekretar kralja Petra I, Živojin Balugdžić, uživao je kraljevo neograničeno poverenje, a ovaj je to ume i te kako da iskoristi. Zahvaljujući njegovo špijunskom delovanju, Austrougarska je imala sve informacije odmah kod sebe.Međutim, namere Balugdžića prozreo je opet Nikola Pašić, pa je time bečki špijun morao da podnese ostavku.

Očigledno ni Srbija nije zaostajala mimo sveta. Šijunska oprema je vremenom postala napredna, ali spretnost i umešnost ljudi ipak je na prvom mestu. Nekada ne pomažu ni najnoviji uređaji za praćenje, ako niste dovoljno sposobni da vas ne otkriju u aktivnostima koje baš i nisu moralne.


#   Nikola Pašić   Ministarstvo spoljnih poslova   špijun   špijuniranje
@


 



Budite u toku

Dozvolite obaveštenja sa ovog portala o aktuelnim zbivanjima