Srećni praznici! Dobar položajnik, dobra i godina

Položajnik pozdravi dom i sve ukućane sa „Hristos se rodi", a onda priđe vatri, uzme grančicu badnjaka i džara vatru govoreći:

„Koliko varnica, toliko zdravlja, koliko varnica, toliko sreće i veselja, koliko varnica, toliko parica", nabrajajući sve čega misli da u domaćinovoj kući treba da se umnoži, a obavezno završavajući govor rečima „Amin, bože, daj!"

Za položajnika i čaranje u vatru donjim, pregorelim delom badnjaka, misli se da predstavljaju mudrace s istoka i njihovo gatanje po zvezdama jer kao što su oni svoje gatanje izvodili iz jata nebrojenih nebeskih zvezda, tako i položajnik, gatajući po varnicama iz vatre, izjavljuje svoje želje domaćinu i njegovom domu.

Postoji i tumačenje prema kojem je položajnik inkarnacija mitskog pretka koji se pojavljuje u svim najvažnijim trenucima u životu njegovih potomaka - o Božiću, slavi, o rođenju, svadbi ili kad se u porodici dogodi smrtni slučaj.

Prva dužnost položajnika (u nekim krajevima ga zovu i radovan) jeste da poželi sreću, zdravlje i napredak domaćinovom domu. Zato on, čim uđe u kuću, a pri tome dobro pazi da prag prekorači desnom nogom, prilazi vatri i krajem badnjaka džara vatru da izbiju varnice. Domaćin i položajnik, posle mirbožanja, što znači da prislanjaju obraz uz obraz - a ređe se ljube - razmenjuju pozdrav: "Hristos se rodi" - "Vaistinu se rodi!" Onda položajnik daruje ognjište, to jest na kraj ognjišta s istočne strane stavi novac, malo posedi, popije kuvanu rakiju i posle pozdrava odlazi. Na odlasku se položajnik daruje čarapama ili peškirom, jabukom ili kolačem koji je ispečen zajedno sa česnicom. Položajnik je čovek, koji na Božić, i za celu narednu godinu donosi sreću u kuću.

Nekada se o Božiću, u znak radosti i veselja, pucalo iz pušaka, a pevale su se i božićne pesme, kao: "Božić, Božić bata..." i "U Božića tri nožića..."