Južna Srbija Info
Ћирилица | Latinica

Nadmudrivanju oko vrednosti dinara nikad kraja

rssBookmark and Share

06.12.2007. V. Harak

Nadmudrivanju oko vrednosti dinara nikad kraja
Institut za tržišna istraživanja (IZIT) u Beogradu utvrdio da bi realan devizni kurs trebalo da iznosi 120 dinara za evro, zaključujući da se do tog nivoa mora doći postepenim povećavanjem

Tek što je dinar malo skliznuo i na taj način, bar privremeno, odobrovoljio one koji su protestvovali zbog precenjenosti domaće valute i najavljivali slom nacionalne ekonomije, a već su aktuelizovano stare priče o njegovoj realnoj vrednosti. Tako je Institut za tržišna istraživanja (IZIT) iz Beograda ustvrdio da bi realan devizni kurs trebalo da iznosi 120 dinara za evra, zaključujući da se tog nivoa mora doći postepenim povećavanjem.

To nisu nova razmišljanja, jer je direktor IZIT-a dr Miloje Kanjevac još proletos, kad je situacija na valutnom tržištu bila nešto povoljnija, takođe tražio postepenu korekciju do „kote 120“. Ni tada se nije ulazilo u dublje obrazlaganje zašto je realan kurs baš na tom nivou, mada je dr Kanjevac tvrdio da u Institutu imaju jake argumente za ovakvu projekciju. Insistiranje na postepenosti počiva na proceni da ne bi bila jednokratna korekcija (devalvacija), jer bi se u teškoj situaciji našli građani koji su se zaduživali uz evro klauzulu. Došlo bi do dramatičnog rasta duga, koji bi skočio do 50 procenata, što bi nosilo ne samo neugodne finansijske, već i socijalne posledice.

U analizi razloga koji su doprineli ubrzanom jačanju evra na srpskom tržištu, stručnjaci IZIT-a logički uočavaju tri razloga. Nesporno je da NBS već mesecima obuzdava inflaciju jačanjem dinara. Direktor IZIT-a ne ulazi u to da li je takva politika opravdana ili nije, ali primećuje da to guši izvoznu privredu, jer usporava izvoz, proizvodnju i zapošljavanje. Jedan od njegovih prvih saradnika - Saša Đogović, još je jasniji. Po njegovim rečima, zamajac su pokrenuli investitori, koji su u uslovima političke neizvesnosti počeli da prodaju akcije i da ih pretvaraju u evre. Psihološki efekat se prelio na građane, koji su, takođe, počeli da kupuju evre, a ne treba zanemariti ni banke, koje su stvarajući fiktivnu ponudu i tražnju, šticovale kurs.

Sve su zaključci nesporni, ali da li je moguće doći do „kote 120“ bez velikih posledica? Jedan od najvećih stručnih autoriteta u srpskoj ekonomiji - glavni urednik Mesečnih analiza i trendova (MAT) Stojan Stamenković svojevremeno je naveo tri razloga zbog kojih se ne bi smelo ići u dramatičniju korekciju kursa. Po njegovim rečima, kurs nacionalne valute je granica koja deli konkurentni od nekonkurentnog dela privrede. Oni koji su ispod linije ili će podići svoju produktivnost ili će propasti.

Ako se lošiji deo privrede spasava kursnim stimulansom, onda nema restrukturiranja i ukupni reformski napori padaju u vodu. Drugi razlog za obazrivo baratanje kursom leži u činjenici da je srpska privreda, u značajnoj meri, uvozno zavisna. To bi značilo da ni povlađivanje izvoznom delu privrede nije potpuno racionalno, jer se s druge strane ruši konkurentnost onog dela privrede koji svoju proizvodnju u mnogome zasniva na uvoznim materijalima i komponentama.

Treći razlog je, takođe, lako shvatljiv. Glavni urednik MAT-a primećuje da bi Narodna banka Srbije (NBS) da bi očuvala cenovnu stabilnost morala da povlači velike količine dinara. Ona to može jedino kroz repo-operacije. Da bi uspela u tom poslu mora da ponudi atraktivnu kamatu, nešto veću od aktuelne na tržištu novca. To napreže bilans NBS, koji bi u jednom trenutku mogao biti ugrožen. Ako se to dogodi, ceh bi platili svi građani, kroz povećana poreska izdvajanja.

Tako se priča o realnom deviznom kursu vraća na početak. Niti su svi bili zadovoljni kad je dinar skočio na 76 za jedan evro, niti svima odgovara sadašnje stanje od 85 dinara za jednu evropsku novčanu jedinicu, a pogotovo bi poraslo gunđanje zbog vrednosti koja, navodno, odgovara izvoznoj privredi (120 dinara za evro). S jedne strane bi došlo do dramatičnog povećavanja unutrašnjeg duga, a sa druge - novija istorija srpske ekonomije to pokazuje - nijedna korekcija nikada nije bila dovoljna, jer se posle nje uvek tražila nova i još veća.

http://www.dnevnik.co.yu/modules.php?name=News&file=article&sid=33194


#   kurs   istorija   Stojan Stamenković   stare priče   konkurentnost
@


 



Budite u toku

Dozvolite obaveštenja sa ovog portala o aktuelnim zbivanjima