Većinu tridesetogodišnjaka u Srbiji izdržavaju roditelji

Prema istraživanju, čak 57 odsto populacije između 25 i 35 godina spada u kategoriju "izdržavanih osoba", koje finansijski pomažu roditelji. 

Prema istom istraživanju, tek svaka sedma mlada osoba živi samostalno, sa prijateljima ili rođacima dok studira u drugom gradu. Dok se na Zapadu deca odmah nakon punoletstva osamostaljuju i svoj "biološki" dug roditeljima vraćaju tako što brinu o njima u poznim godinama života, zaštitni znak naše patrijarhalne kulture je, po mišljenju psihologa za porodične odnose Nevene Čolovske Hercog, prolongirana adolescencija. 

"Kulturološki, mi imamo plemenski pristup odgajanju porodice, koji je ušao u naš mentalitet i imamo problem odvajanja od porodice porekla. Međutim, sa druge strane, to je i odraz adolescencije naviknute na siromaštvo. Mladi teško dolaze do posla, do sopstvenog stana, a to je ipak preduslov za samostalan život", objašnja Hercogova. 

Uljuškani u lagodan porodični život u kome je ručak skuvan, veš opran, a računi plaćeni, mladi se sve teže odlučuju na osamostaljivanje. Međutim, nisu samo"deca" kriva. Ni roditelji ne podstiču samostalnost dece i ne pružaju podršku u tom odvajanju, verujući da će se njihov odnos vremenom promeniti. 

"Tako 'odrasla deca' iz dečje sobe uleću pravo u bračni krevet, nisu prošli period života jedne mlade nezavisne osobe, nisu imali vremena da testiraju svoje socijalne afinitete. To sve stvara emocionalnu zakržljalost i hendikepira mlade u preuzimanju odgovornosti", navodi sagovornica. 

"Večita deca" često ostaju "večiti podstanari" kod mame i tate. A mlada osoba ne može da dostigne nivo zrelosti odrasle osobe sve dok se ne odvoji od roditelja, bukvalno i fizički napusti roditeljski dom i počne da živi oslanjajući se na svoje sposobnosti i snagu.