Južna Srbija Info
Ћирилица | Latinica

Dušan Mišković - slikar (1915 - 1993)

rssBookmark and Share

Niš 17.05.2007.

Dušan Mišković - slikar (1915 - 1993)

Biografija

Dušan Mišković, slikar, rodio se u Aleksincu 29. oktobra 1915. godine. Osnovnu školu završio je u Pirotu, a gimnaziju i trgovačku akademiju u Beogradu. Umetničku školu u Beogradu pohađao je od 1935. do 1939. godine kod profesora Bete Vukanović, Ivana Radovića, Ljube Ivanovića i Nikole Beševića.

U likovnom životu Beograda prisutan je od 1938. godine. Izlagao je na prolećnim i jesenjim izložbama jugoslovenskih umetnika u Umetnickom paviljonu Cvijeta Zuzorić 1938, 1939. i 1940. godine.

Posle II svetskog rata, u periodu od 1948. do 1955. godine Mišković živi u Nišu, gde osniva Školu primenjenih umetnosti u kojoj je radio kao direktor i predavač.

1955. godine prelazi u Beograd , gde živi i radi sve do svoje smrti 1993. godine.

U posleratnom periodu njegovo bavljenje slikarstvom dobija pun intenzitet. Izlaže na mnogobrojnim izlžbama u Beogardu i drugim gradovima Jugoslavije. Učestvuje na izložbama ULUS-a, Oktobarskom salonu, izložbama LADE, Izložbi jugoslovenskog portreta, kao i na izložbama ateljea ARS i na drugim likovnim smotrama.

U inostranstvu je izlagao u Rimu, Napulju i Firenci gde na međunarodnoj izložbi 1970. godine dobija zlatnu medalju za slikarstvo ovog grada. Izlagao je i u Nemačkoj, Americi i Kanadi.

Radovi Dušana Miškovića nalaze se u Muzeju savremene umetnosti u Beogradu, Narodnom muzeju u Beogradu, Muzeju grada Beograda, Muzeju grada Zemuna, Narodnom muzeju Niša, Narodnom muzeju Smederevske Palanke, Zavičajnom muzeju Aleksinca i brojnim ustanovama i privatnim kolekcijama. U inostranstvu njegovi radovi se nalaze u Raveni, Veneciji, Minhenu,Parizu i Vašingtonu.

 

Mišljenja

Profesor dr. Pavle Vasić, 1978:

Dušan Mišković je preživeo sve promene u slikarstvu i slobodno izabrao onaj svet umetnosti za koji se opredelio od mladosti. To su tradicionalni motivi slikarstva, intima i tiha zračenja bića i stvari vezanih za naš krug, nas svakodnevni život, jednom rečju, uobičajene teme koje do sada nisu prestale da budu zanimljive. Umetnost je jedna, ali ima hiljadu vidova. Prema tome, slikaru je slobodno da izabere put koji mu najviše odgovara. U tom okviru Mišković je razvio svoje uobičajene osobine, analitički koloristički odnos prema svetu, prema predelu, stvarima ili čoveku; neposredan bez usiljavanja da izgleda nešto drugo nego što jeste i što je bio.

Taj kontinuitet razvoja i puta trpeo je jedva veće promena. One su se ogledale mahom u naglašavanju fakture, koja je postala glavni cilj apstraktnom slikarstvu, pa nije mimoisla ni Miškovića u svom trijumfalnom pohodu. Mišković je ostao vezan za prirodu, prisno i nerazdvojno, do sadasnje izložbe...

Sreto Bošnjak, likovni kritičar, 1978:

Majstor boje i atmosfere

Slikar Dušan Mišković se formirao u duhu onog intimističko-poetskog koncepta koji je karakterisao srpsku likovnu umetnost s kraja četvrte decenije i u tom duhu ostavio je nekoliko upečatljivih dela koja, bez obzira na mladost umetnika, svedoče o zrelosti stvaralačke svesti i u isto vreme o njenoj otvorenosti za nove mogućnosti. Inspirisan prirodom, njenim duhom i njenim lepotama, on sliku tretira kao izazov strasti i lepote materije: polazi od viđenog, ali još više od doživljenog, stvarajući prefinjene kompozicije i hromatske orkestracije. Oblik nije samo vizuelna činjnica koja se oslanja na prepoznavanje objektivno postojećeg, već pre svega izvorište slobodne interpretacije doživljaja. Takav je i u pejzažima i mirtvim prirodama, sličan je i u portretu, ali ono što je bitno za ovaj slikarski koncept, to je proces koji boju, kao sredstvo izraza, transformiše iz vizuelne u lirsku duhovnu činjenicu. I po tome je Mišković moderan slikar, bez obzira na njegovo svesno oslanjanje na tradiciju. Paralelno sa uljima, Mišković stalno, mnogo i znalački, iz godine u godinu sve zrelije, crta, sve manje se oslanjajući na objektivne vizuelne podatke, a sve više na svoj unutrašnji svet, san i podsvest; duh legendi i narodnog predanja otvaraju nove dimenzije i u njegovom crtežu i u njegovoj slici; u prvom planu su plastične vrednosti, svetlost i boja, i oblik koji zajedno čine neraskidivu celinu. Svetlost je uslov definisanja oblika, ali i više od toga - ona je nosilac lirske atmosfere slike, njeno lice i njena duša. Boja, topla i zrela, pokatkad prigušena, a pokatkad zvonka i otvorena, čas u gustim nanosima, čas u tankim lazurama, gradi onu finu harmonijsku celovitost svakog platna, puno topline i nekog naglašenog jedinstva.

dr. Stanislav Živković, istoričar umetnosti, 1978:

... Nebo, tišina i prostor jesu pri tom tri osnovna sadržaja koja ispunjavaju zavučene kutke obojene patinom; prostori koji služe kao scena za odvijanje meditacija o suštinskim pitanjima života i smrti. Na neki način, Mišković se u toj sintezi još jednom seća neizbrisivog susreta sa slikarstvom Delakroa, pa je tako jedan stvaralački krug zatvoren.

Međutim, ono bitno opredeljenje slikara, koji ujedno predstavlja i njegov najveći kvalitet, jeste istančano kolorističko osećanje, shvatanje da je slika - bojom ispunjena površina. Bez obzira što Mišković, u zavisnosti od motiva i trenutnog raspoloženja, menja povremeno gamu, više ili manje deformiše crtež i rastače formu, njegova osnovna koncentracija uvek ostaje na muzikalnoj transpoziciji motiva, na sklapanju akorda oplemenjenog zvuka. U bogatoj orkestraciji najčesće dominiraju posiveli zeleni, plavi i crveni tonovi, u komplementarnom sazvučju sa optimistički vedrim okerima, ili dramatičnim tamno-ljubičastim, gotovo crnim mrljama. Ipak, njegova platna nisu dramatični sukobi masa, egzaltirane eskplozije niti fanfare, već delikatna koloristička tkanja, čija je zajednička oznaka određena sivo-srebrnasta, pomalo opora gama.

Slikarsko delo Dušana Miškovića još nije završeno. Ali već sada možemo zaključiti da ono po svom intimističkom karakteru, kao i po svom isključivom interesu za lapotu slikarske materije, nesumnjivo pripada krugu tradicionalne. beogradske škole

 

 

Samostalne izložbe

 

1947. Soko Banja - Dom kulture

 

1954. Aleksinac - Dom kulture

 

1954. Aleksinac - Aleksinački rudnici

 

1955. Beograd - Klub SSRNj, Voždovac

 

1957.Beograd - Galerija ULUS

 

1958. Beograd - Galerija "Naš dom"

 

1959. Beograd - Galerija ULUS

 

1959. Zemun - Galerija Zemun

 

1965. Beograd - Galerija ULUS

 

1971. Beograd - Galerija ULUS

 

1972. Beograd - Galerija ULUS

 

1973. Beograd - Galerija ULUS

 

1975. Zemun - Galerija Doma vazduhoplovstva

 

1977. Smederevska Palanka - Galerija "Abrašević"

 

1978. Smederevska Palanka - Narodni muzej

 

1978. Beograd - Kulturni centar

 

1996. Smederevska Palanka, Narodni muzej

 

 

 

Kolektivne izložbe

 

1939. Beograd - Umetnički paviljon “Cvijeta Zuzorić” - Jesenja izložba beogradskih umetnika

 

1940. Beograd - Umetnički paviljon “Cvijeta Zuzorić” - Prolećna izložba jugoslovenskih umetnika

 

1947-1955. Niš - Društvo likovnih umetnika Niša

 

1956. Beograd - redovne izložbe ULUS-a

 

1966. Skoplje - Međunarodna izložba solidarnosti

 

1967. Beograd - Dom JNA

 

1968. Beograd - Kulturni centar - Umetnici Beograda Firenci

 

1968-1970. Firenca (Italija) - Međunarodna izložba “Santa Croce”

 

1969. Pistoia (Italija) - Prvi bijenale akvarela

 

1975. Beograd - 30 godina ULUS-a

 

1975. Sombor - Trijenale savremenog crteža

 

1976. Beograd - Oktobarski salon

 

1976. Beograd - Kulturni centar, Beograd kao inspiracija likovnih umetnika

 

1976. Štutgart - Keln (Nemačka), - Beogradski umetnici

 

1977. Njujork - Boston (SAD i Kanada) - Atelje ARS

 

1978. Sombor - Trijenale savremenog crteža

 

1987. Beograd - SANU - Umetnička škola u Beogradu (1919-1939)

 

1988. Beograd - Narodni muzej - Tekovine (umetnička zbirka slika Narodnog muzeja u Smederevskoj Palanci

 

1993. Sremski Karlovci - Izložba “Lade”

 

1995. Beograd - Narodni muzej, Pogled u prošlost (1904-1994)

 

1995. Vrnjačka Banja - Zamak kulture, Akvarel u Srbiji (1900-1950)

 

1996. Čačak - Umetnička galerija "Nadežda Petrović", - Akvarel u Srbiji - iz Zbirke jugoslovenskog slikarstva XX veka (1900-1950)

Beograd - Narodni muzej
Novi Sad - Galerija Matice srpske

 

Nagrade

 

1969. Zlatna medalja za slikarstvo grada Firence - Italija

 

1969. Pismena pohvala Prvog bijenala akvarela u Pistoi - Italija


http://www.miskovic.co.yu/

 


#   Niš   Aleksinac   Beograd   Vrnjačka Banja   Dom kulture   Dušan Mišković   Novi Sad   Nadežda Petrović   Smederevska Palanka   zlatna medalja   Umetnička škola   Sremski Karlovci
@


 



Budite u toku

Dozvolite obaveštenja sa ovog portala o aktuelnim zbivanjima