Južna Srbija Info
Ћирилица | Latinica

Leskovac: kako je nestao ,,srpski Mančester?’’

rssBookmark and Share

Leskovac 25.01.2011. Dušan Kocić

Na samom ulazu u sada zatvorenu fabriku ,,Leteks’’, simobolu leskovačke tekstilne industrije, u kojoj je nekada radilo više od dve hiljade radnika, i danas stoji poruka: ,,Mi pravimo najubav stof na cel svet!’’

Ona, kao i mnogi drugi detalji koji se ovde, ali i u drugim oronulim tekstilnim fabrikama mogu videti, najbolje odsikavaju dramu ,,srpskog Mančestera’’, nekada najvećeg tekstilnog centra, posebno u perodu između dva stvetska rata.

Leskovac: kako je nestao ,,srpski Mančester?’’

LESKOVAC – Uoči Drugog svetskog rata Leskovac je, kao grad od 18.000 stanovnika, imao 45 većih i manjih preduzeća iz 7 industrijskih grana, 375 trgovačkih radnji i 13 velikih firmi, od kojih je10 poslovalo sa inostranstvom, 579 registrovanih zanatlijskih firmi i 200 neregistrovanih zanatlija, 150 kafana i 2 solidna hotela, potpunu energetsku nezavisnost, 7 novčanih zavoda, finansirao je privredu sopstvenim kapitalom i beležio ekspanziju kapitala u zemlji i inostranstvu i oko 5.000 zaposlenih (277 na 1.000 stanovnika) – podseća Srđan Dimitrijević, poznati leskovčaki ekonomista, predsednik nevladine organizacije ,,Pokret za Leskovac’’.

Posle II Svetskog rata, Leskovac postao jedini grad na svetu čije su fabrike ne samo oduzeli, već kojekuda odneli i to oslobodioci, ne okupatori – smatra ovaj ugledni ekonomista

-U ovom periodu mašine i postrojenja iz Leskovca preneta su u 23 grada iz svih republika posleratne Jugoslavije, izuzev Slovenije. Stradala su sva značajnija industrijska preduzeća i fabrike, a bez posla je ostalo 1.470 ljudi, dok je realni društveni proizvod prepolovljen – ocenjuje Dimitrijević.

Dimitrijević navodi konkretne podatke: u prvih 8 posleratnih godina (posle II svetskog rata) iz grada su odnete: fabrika gume Morava (odneta u Niš, pripojena fabrici Vulkan), fabrika gume Rekord (preseljena u Beograd), fabrika sapuna Jablanica (odneta u Kruševac i ustupljena Merimi), fabrika sapuna i kozmetike Kukar (odneta u Kruševac, Novi Sad i Osjek), fabrika stonog ulje Dubočica (preneta u Uroševac), fabrika tekstila Gligorije Petrović i komp”, kasnije Kosta Stamenković (raskomadana i preneta u Pirot, Podgoricu, Prokuplje, Višegrad, Požarevac, Zemun, Beograd i Tetovo), fabrika kudeljnih i pamučnih proizvoda Kosta Ilic i sinovi (preneta u Bačku Palanku i Odžake), fabrika vunenih tkanina Laze Teokarevića (preneta Varteksu - Varaždin i Belišću iz istoimenog grada), fabrika vunenih tkanina Jovanovića i Popovića (raskomadana i odneta neznano kuda), štamparsko preduzeće Pokret, kasnije Napredak (preneto u Vranje, Vladičin Han i Beograd), grafički zavod Soko (najmodernija štamparija od Beograda do Đevđelije, preneta u Beograd za potrebe Borbe i Politike), štamparsko preduzeće Mladi pokret (preneto neznano kuda), štamparsko preduzeće Žika Obrenović (preneto neznano kuda), metalsko preduzeće Montafon (preneto u Beograd), građevinsko preduzeće Trudbenik (predato Nišu), Sekcija za izgradnju i održavanje puteva u Leskovcu (preseljena u Vranje), gradska električna centrala (raskomadana i preneta u Nikšić, parna pivara Trebjesa).

Dimitrijević ocenjuje da je prvi put posle oslobođenja od Turaka grad Leskovac postao nerazvijeno područje sredinom sedamdesetih godina. Buđenje nacionalizma u Srbiji i posledični raspad države, inflacija, ratovi i sankcije, materijalizovali su se u apsolutizaciji i centralizaciji vlasti. Tokom 1991. godine donet je, po ugledu na Evropsku povelju o lokalnoj samoupravi, Zakon o lokalnoj samoupravi.

-Kada se od ukupnih zahvatanja (160 miliona evra) oduzme ono što se finansira u Leskovcu država (budžet, obrazovanje, zdravstvo, policija, penzioneri itd.) proizilazi da građani Leskovca finansiraju iznosom od oko 55 miliona evra građane iz drugih delova zemlje. To znači, da svaki zaposleni iz Leskovca finansira u proseku ostala područja u Srbiji sa oko 2.000 evra godišnje, ili mesečno sa 167 evra – ocenjuje Srđan Dimitrijević, poznati ekonomista iz Leskovca.

Nakon oktobarskih dešavanja 2010. godine, u zemlji su pokrenuti procesi koji su društvo i državu usmerili u potpuno suprotnom pravcu od dotadašnjeg. Međutim, uprkos tome, lokalni političari nisu učinili ništa da bi se problem Leskovca u zemlji sagledao na način koji je u skladu sa njegovim realnim dimenzijama. Čak, dok se zemlja, naročito poslednjih godina, sve više pretvara u skupinu teritorijalnih grupa, koje se između sebe bore na život i smrt, Leskovac nestaje sa životne scene Srbije, predvođen političarima koje i dalje postavlja i smenjuje najmoćnija od tih grupa, ona beogradska – precizira Dimitrijević.


#   Leskovac   Beograd   Kruševac   Vladičin Han   Dubočica   Jablanica   Novi Sad   bez posla   Kosta Stamenković
@


 



Budite u toku

Dozvolite obaveštenja sa ovog portala o aktuelnim zbivanjima