Južna Srbija Info
Ћирилица | Latinica

Beogradski poltroni uništavaju Niš

rssBookmark and Share

Niš 05.12.2015. Igor Novaković

Zašto sam doneo majicu sa naslovnom stranicom NEWSWEEK--a i Ružićevom parolom ”Poltroni mogu fatalno da završe”...

Foto: NTV
Foto: NTV

Zove me mnogo prijatelja, zatvorili su, žele da zatvore ili prodaju svoja mala i srednja preduzeća, nezadovoljni poslovnim ambijentom u Nišu.

Drugi deo prijatelja, odlazi ili planira da ode iz Niša. U Beograd, ili dalje, Nemačku, Austriju, Švedsku, Norvešku. Ozbiljno tragaju za papirima, preko neta konkurišu za posao, zovu u pomoć one od čijih deviznih doznaka, već živimo.

Naši niški Sirijci.

I sam sam u dilemi, da promenim lokalnu samoupravu ili da promenim državu. Ili da ostanem da se borim. Vaspitavan sam da se borim. Vaspitavan sam da se ne predajem. Vaspitavan sam spartanski. Ne dam na sebe. Ne dam na stav, mišljenje. Branim. Pre nego branim, studiozno čitam, pripremam, sagledavam strateške planove, širim papire po celom stanu. Ne može da se hoda od papira, ozbiljan sam. Čitam rebalans budžeta, izveštaje o radu javnih preduzeća. Pišem. Zapisujem svaku nelogičnost. Smejem se sam sa sobom, dokumenti su neozbiljni do te mere da su smešni. Ad hok rešenja smišljena preko noći. I nijedan u skladu sa Strategijom razvoja Grada, koju jednoglasno usvojismo. Spremam se za diskusiju. Znam pouzdano, da se za ovo, ispred vladajuće koalicije, spremam samo ja. Jer na hiljadu mojih javljanja, javi se još po jedan od koalicionih partnera. Borim se sa opozicijom sam, vidim da posustajem zadnjih nekoliko sednica. Sve više argumenata je na njihovoj strani. Ostajem usamljen. Nekoliko puta priznajem greške jer su očigledne, ne brani se neodbranjivo.

Po koluarima čujem priče, smeniće te sa mesta šefa odborničke grupe. ”Ne braniš neodbranjivo”. Posle par dana dobijam poziv od šefice IO GO SPS, Dijane Vukomanović. Ivica je pojavio na predzadnjem kongresu niotkuda, svi smo bili zapanjeni. Ipak, izbor je samo njegov. ”Igore, politika je partija šaha, razmisli šta nije loše da uradiš. Možda ne bi bilo loše da daš ostavku na mesto šefa. Traži Perišić – Gradonačelnik.

Opstruišeš rad SG, kandidovao si se za Gradonačelnika i to mu smeta”.

Ja razmišljam, šta to priča ova žena, ona i ne zna gde je Niš. Ne zna ko je Perišić. Mislim da bi jedva prepoznala i mene. To kaže meni, koji sam u politici prošao skoro sve, da je život partija šaha?

”Za reč se gubi glava, trenutak je da se umukne i zaboravi sloboda izražavanja. Zaboravi lični stav. Posveti se sebi i nestani iz javnosti”

Smejem se, sede prijatelji pored mene, ona na spikerfonu, svi se smeju. Priča 45 min. Ja odgovaram odmah na početku, dajem ostavku i na mesto šefa i na mesto odbornika. To pripada SPS-u. Znam da pripada meni ali ja sam dovoljno moralan da vratim taj mandat, dobijen je na listi. Onda sledi još jedno iznenađenje: ”molim te ne vraćaj mandat, jer možda odemo u opoziciju, onda si nam potreban”. Moje društvo već ispod stola. Pitam je zašto bi išli u opoziciju kad se potencira na što jačim vezama sa SNS-om. ”Znaš, Ivici se završava mandat u OEBSu i nakon toga je moguća rekonstrukcija, pa izbori. Rekonstrukcija u kojoj mi verovatno nećemo biti”. Čekaj, pitam se, je li ovo skrivena kamera? Da li je ovo ona Dijana koja o Vučiću priča u superlativu. Kakav gubitak dostojanstva u trenutku za društvo od petnaestak ljudi. Neiskustvo, a potpredsednica, pa šef IO SPS. Pa, kao ona vodi IO partije koja vodi zemlju. Završavamo razgovor gde ja konstatujem da rade šta žele. Ako nekom smetam, idem. Perišiću ne mogu da smetam, jer ništa i ne radi. Ivici samo mogu da smetam jer, verovatno na svaku moju izgovorenu reč a svaka je dobronamerna i bez malo malicioznosti ide hrpa SMS-ova upućena njihovom šefu. Mogu da zamislim. Onaj Igor, ponovo… A, u opkladu da 99% njih nije ni razumelo o čemu pričam. A to što sam pričao, na žalost se obistinilo. ”NAPADA VLADU!”, ”NAPADA VUČIĆA!”, ”NAPADA SNS!”. Naravno i ovi moji mali poltroni iz SPS-a podstiču. I njima ruke pune mobilnih telefona. I oni šalju.

Razmišljam, ovo je super pozicija, ne moram da brinem o kvorumu, mogu da pričam sve što mislim, mogu da kritikujem i da naravno na kraju glasam. I, baš nekako, u tom trenutku stiže SMS poruka od mog oca, 39 godina direktora najuspešnije tekstilne fabrike u Srbiji, nekada narodnog poslanika SPS-a, redovnog profesora Univerziteta u Nišu, mog vaspitača i čoveka koji me učio da nikada ne odustajem. Poruka je sledeće sadržine:

”Za reč se gubi glava, trenutak je da se umukne i zaboravi sloboda izražavanja. Zaboravi lični stav. Posveti se sebi i nestani iz javnosti”

Misli idu brzinom svetlosti na drugu stranu. Opet razmišljam, jedan deda bio u koncentracionom logoru 5 godina, dvojicu stričeva ubili bugari, drugi deda bio dugo na Golom Otoku. 1996. ni ja, ni otac nismo učestvovali u izbornoj krađi ali bili članovi SPS i proganjani. 2000. i 2002. dobijao sam otkaz kao član SPS. 5. oktobra porodicu sam krio mesec dana van Niša. Mene optužili, moram da se branim. Prati nas ta zla kob. Niš ima svoju endemsku bolest, uspeh se ne prašta.

Celog života, primao preteće poruke od onih kojih sam stavljao do znanja svoje mišljenje. Izražavao sam svoj stav. I on je nekoliko decenija konzistentan. Nisam isključiv, tražio sam rešenja kod kojih su obe strane delimično ili potpuno zadovoljne rešenjem. Kompromis izražava težnju ka balansu i suprotan je ekstremizmu. Nebrojano puta sam bio medijator. I svaki put na svoju štetu. Ekstremizam je zlo sa kojim ne mogu da se pomirim. Ne podnosim ga, organski. Mada, kada se branim, kada su mi leđa okrenuta zidu, ne garantujem.

Politički ekstremizam u Nišu, doživeo sam nekoliko puta i uvek se završavao fatalno za suprostavljene strane. Ti ratovi, bezmalo, traju nekoliko decenija. Mislio sam da možemo da zatvorimo pandorinu kutiju. Da bi sačuvali Niš. Nismo uspeli. Rat nastavlja da bukti.
Predlagao sam, ne da bi oponirao Vladi i premijerima Dačiću i Vučiću, da koncept reorganizacije EPS-a ne obuhvati gašenje PD Jugoistok, što je inače SG Niša jednoglasno usvojila kao zaključak, nego da sačuvamo u ovom devastiranom Nišu milijardu dinara, samo na osnovu poreza na zarade. Taj novac je otišao sada za Beograd. Da sačuvamo dvadeset i nešto milijardi, koje se javljaju kao efekat prelivanja na sektor MISP. Ali, đavo im nije dao mira, hteli su da budu kalif umesto kalifa, slali su SMS- ove kako Igor Novaković uzburkava ceo sistem EPS-a zbog sebe. Voajeri, koji su stajali sa strane i naravno ti isti koji mogu da budu na čelu bilo koje ustanove, hteli su da se okoriste. Pa makar i milijarda manje u budžetu Grada. Pre dve godine sam pričao i dokazivao naučno da je neodrživ koncept 1JS+1ODS. Predlagao sam koncept: 5JS+5ODS. Ne samo ja, to je bio stav SPS. Sve u skladu sa procesom pridruživanja EU. U jednom trenutku tu su bile dve suprostavljene struje, tadašnja Ministarka, koja je podržavala ovaj koncept i druga koja je podržavala Obradovića. Ne znam koga da slušam. Moji se ne javljaju. Beže od odgovornosti. Svode sve na lične odnose, ѕa EPS ih nije briga. Smenili su me, iako je 2013. najuspešnija u poslovanju Jugoistoka od osnivanja, neuporedivo (pogledati bilanse stanja i uspeha). Nakon dve godine, JS-EPS Snabdevanje se gasi sa 80 milijardi potraživanja. Bio sam u pravu.

Kao neko ko se bavio socijalno vunerabilnim grupama, branio sam te pozicije u budžetu Grada. Znam koliko smo siromašni, jadni, nezaposleni, privredno devastirani, socijalno uništeni. Je li greh to govoriti? Je li greh tražiti pomoć? Skoro sve socijalne tekovine smo ugasili. Ovde ljudi umiru od gladi. Ja sam lično obišao 2700 domaćinstava. Nije greh biti siromašan, greh je ne boriti se da se tim ljudima ne pomogne. Ja to kažem u par gostovanja na lokalnim tv stanicama i opet idu SMS poruke, rušim koaliciju, Dačića, Vučića, Vladu,…Te poruke idu i od mojih socijalista. Oni bi da ostanu u koaliciji, da ostanu funkcioneri do kraja, da budu u vlasti, da primaju plate. To ih boli, da ne ostanu bez političke funkcije. Svoju profesiju nemaju.

Pričao sam da su Nišu potrebne nove investicije, ali ne ovog tipa. Sa tehnologijom iz ranog srednjeg veka, koja zahteva radnu snagu od 16-30 godina, koja može da stoji i 12 sati dnevno. Mi iz demografskih istraživanja, nemamo tu strukturu radne snage. Nemamo tu populaciju. Mi smo grad koji stari, umire. To je neko morao da kaže Vučiću, Dačiću, Ministarstvu, oni ljudi to ne znaju i ne mora da znaju. Opet je zakala lokalna samouprava. Niko im nije javio. Proširuju se kapaciteti baš u tim granama i to sa planovima do 2020. Tada nećemo imati radnu snagu ni za postojeće kapacitete. Ali, avaj, idu poruke,

Novaković ruši Vladu, Premijera, Dačića,…Ne gospodo, drugovi, ja branim svoj grad i ne lažem, ne maskiram, ozbiljno razmišljam i ne pravim planove po kafanama i koluarima. Pričam istinu.
Na jednoj od sednica SG Niša, izglasali smo očuvanje NTV, jednoglasno, kao regionalnog javnog servisa, sve u skladu sa Zakonom o javnom informisanju i medijima, član 32., stav 1. Bilo je moguće zadržati javni servis. Skupljali potpise, organizovali peticije, okrugle stolove, radnici protestvovali,…i onda, jednog dana, na sednici SG, došao predlog za izbor modela privatizacije. Nisam glasao, imam mnogo dostojanstva. Gledam glavnog borca i stratega očuvanja NTV, Mileta Ilića. Ruka visoko u vazduhu. Ostali, oni najglasniji, šire obe ruke kroz vazduh, paraju nebo. Ja crvenim. Opet vidim rade mobilni telefoni, idu SMS poruke, ja dobijam pitanja i instrukcije iѕ Beograda. Nije im jasno šta se dešava. Ni meni.

Pozivao sam, da štitimo svoj Grad, ne radi političke promocije Igora Novakovića i SPS-a, niti rušenja republičke Vlade, Vučića i Dačića. Pozivam vas da i sada ozbiljno razmislite o svemu i kada pročitate ovaj članak i uzmete mobilni u ruke i počnete da šaljete SMS poruke ”Beogradu”, razmislite da li to radite njima u korist ili sebi na štetu. Da li će vas zbog toga prezirati vaši sugrađani ili, još gore, vaša deca. Da li vas zbog toga preziru i smeju vam se ”beograđani” sa parolom ”opet taj Niš!”

A vaša deca su na meti proždrljivih partija i još ne osećaju i nisu svesni posledica koje će nastupiti u Nišu:
– ili da neće živeti ovde, jer neće biti posla za njih,
– ili neće imati svoju decu jer neće moći da je izdržavaju,
– ili će ovde biti neki novi poreski obveznici a to neće biti nišlije.

Zato se ne sekiram kada neumoljivo trošite, kada uzimate kredite ili se zadužujuete na bilo koji način, ne sekiram se za deficite jer ih niko neće ni platiti jer nikog neće ni biti.

Niš će moći da živi, kad se na ovom području uspostavi pravna država (po definiciji Svetske banke), kad od Elektronske industrije, ili bilo gde, napravimo naučno- tehnološki park, kad povećamo broj upisane dece u srednje škole, kad vežemo sektor MISP, Univerzitet i naučno-tehnološki park, i sreman sam da ovo i naučno obrazložim. Jer već jesam dokazao. I kada Niš povedu nišlije. I kada na odgovorne funkcije u Gradu budu postavljene nišlije, iz koje god su partije. Ali najbolji među nama. Nišu nisu potrebne subvencije po radnom mestu, potrebno je smanjenje parafiskalnih nameta (tako neznalice pune budžet bez mnogo truda i znanja, da bi obezbedile platu za zaposleni političko-birokratski aparat). Ti nameti, od naknade za uređenje gradskog građevinskog zemljišta, preko firmarina, do poreza na imovinu,…su zatvorili sektor MISP. Kritikovao sam taj Dinkićev model subvencija i iza tog stojim i sada.

Ti povećavaš namete, naplate padaju. I nikom ništa.

Borio sam se protiv kadrova ”našla se vila u čemu nije bila”, jer su dolazili sve nestručniji i nesposobniji na čelo gradskih organizacija. Nesposobni da osmisle kreativne načine (koncesije, privatno-javna partnerstva, municipalne obveznice, projekte,…) i na taj način obezbede prihode.

Nikome nije palo na pamet da smanji poreze jer retko ko zna šta je jednačina BDP, da bi to dovelo do povećanja naplate, zbog smanjenja agregatne tražnje. Zato su setili da povećaju porez na imovinu, da odrede sami zone i fer tržišne vrednosti. Nema čak ni korektivnih mera kao što su starost objekata, komunalna opremljenost... I naplata je pala. Ti povećavaš namete, naplate padaju. I nikom ništa.

Nema elektronske uprave, ni dan danas, jer to odgovara zapošljavanju partijiskih kadrova.

Javna preduzeća, da nije bilo građanskog bunta, harala bi svojim nametima. Pri tome, ti interesni lobiji nisu ni pod kontrolom partijskih i političkih odluka. Tako je Toplana povećala cene od 40-100%, pa pod pritiskom 40.000 građana i građanki, posle ignorantskog, omaložavajućeg i bahatog stava, nakon serije protesnih šetnji, smanjila cenu grejanja za 20%, uvela subvencije za 5000 najugroženijih porodica i otpust dugovanja za sve one koji premaše 120% prosečne potrošnje. Nema ni fiksnog dela za one koji se odluče za privremeno isključenje. Na nesreću, i ove odluke su nezakonite. Redukovaćemo i fiksni deo, videćete.

Nije bolja situacija ni sa JKP Niš-parkingom, JKP Goricom, JKP Medijanom… Ovih dana se udruženje stanara priprema za nove proteste protiv Parking servisa. Gorica se survala i delatnosti poklonila drugim JKP kako bi oni mogli da opravdaju višak zaposlenih u njima, a Gorica konačno dobila novac iz budžeta.

Da se vratim na početak teksta, odnosno na sam njegov naslov. Izdaja je veće zlo od ekstremizma. Sa izdajom ne mogu da se pomirim. Izdaja je oblik prevare, kad se izgubi nečije poverenje ili povrede interesi grupe kojoj subjekat pripada.
Iako se danasubistvo smatra najgorim zločinom, u prošlosti se politička izdaja (države, naroda) smatrala gorom. U Engleskoj su se do 1814. za izdaju ljudi sekli na 4 dela, žene palile na lomači.

Izdajnici se pamte: Vuk Branković, kćer Kralja Lira, Danteovi najniži krugovi pakla su rezervisani za izdajnike. Juda je i danas sinonim za izdaju i bio je izložen najgorim mukama. O kvislinzima da ne pričam.

Šta su izdali poltroni sa početka priče? Kad pomislim na SPS izdali su slobodu, ravnopravnost, socijalnu pravdu, jednakost, zbog izvršnih funkcija, zbog njih nekoliko. Izdali smo ideologiju.

Kad kažem izdaja, mislim i na svoj Grad koji smo izdali popuštajući pred pritiskom Beograda, Vojvodine i ostatka Srbije. Izdali smo svoje sugrađane, svoj narod.

Kad kažem izdaja, mislim i na ličnu izdaju. Osoba koja izda blisku ili dragu osobu počinje da pati od svojevrsne traume, slične psihološkom stresu. Ako izdate nekog, gubite jedno od najvećih blaga života, sposobnost da verujete.

Kad kažem izdaja, mislim i na sebe jer sam povredio ”interese” rukovodstva niškog SPS-a. Ali sam između izdaje naroda i partijske discipline, odlučio da izdam interese jedne male grupe POLTRONA. Jesam izdao, snosiću posledice ali ću šetati ulicama Grada i svakog dostojanstveno pogledati u oči.

Nisam ja, Ivice, Mile Ilić, pa da od tebe tražim ostavku zbog afere ”kofer”, ali sam Igor Novaković koji će to tražiti ako ”Niš bude na lebu i vodi”.

Čujem ratničke pokliče i pozive na prevremene izbore. Pa do izbora je ostalo par meseci. To su pretnje praznom puškom, smešne su. Dolaze od neiskusnih. Ti pokliči neće stvoriti mogućnost za kompromis. Samo će uzburkati strasti. Te pokliče urliču poltroni koji će fatalno završiti. I izdajice će fatalno završiti.

Ovaj niški lonac vri, ne dozvolite da prekipi. Građani će, kao i svaki put birati svoju sudbinu sami. Jer kako ste glasali ili ćete glasati, tako ćete i živeti. Kad budete dovoljno kritični prema sebi i drugima, živećete bolje.

Da se razumemo: uvek sam do sada podržavao politiku Ivice Dačića. Samim tim i politiku Aleksandra Vučića. Što je normalno, oni su sada tandem. I podržavaću ih sve do trenutka dok ne shvatim da su namerno raslojavali struje i u SPS-u i SNS-u. Da bi oslabili Niš. Da Nišu ne bi ništa dali. Da mi ništa ne bi mogli ni da tražimo. Sada niko ne sme ni da pomisli da ode do Beograda i traži nešto za Niš. Ja smem. Zato me i ne vole.

Poštovao sam i Tadića, glasao za njega, ne zato što je to bilo naređenje Ivice Dačića, već zato što sam mu poverovao da od imovine ima samo knjige svojih roditelja. I dalje verujem u to. Poštujem i Pajtića, i Borka Stefanovića i Šutanovca. Ali najviše cenim one koji u teškim vremenima, traže rešenja.

Nisam ja, Ivice, Mile Ilić, pa da od tebe tražim ostavku zbog afere ”kofer”, ali sam Igor Novaković koji će to tražiti ako ”Niš bude na lebu i vodi”. Ovo sam namerno rekao, jer drago je meni što se zida Beograd na vodi, ali mi nije drago što se u Nišu ne zida ništa. Vučić ispunjava svoja gradonačelnička obećanja jer je beograđanin a ti, nisi još nijedno, dato u prepunoj Hali Čair, koju sam ja organizovao.

Zato njemu svaka čast.

Zato, pamet u glavu, hrabrost u srce, spreči propadanje ovog grada. U suprotnom, iznenadiću te, nećeš proći cenzus ovde.


#   Niš   Beograd   javna preduzeća   subvencije   Mile Ilić   Igor Novaković   Parking servis   politika   Beograd na vodi   lokalna samouprava   EPS Snabdevanje   uticaj   blog   Javni servis   porez na imovinu   Udruženje stanara   tehnološki park   mobilni telefoni   srednje škole   mala i srednja preduzeća
@redinmind @


 



Budite u toku

Dozvolite obaveštenja sa ovog portala o aktuelnim zbivanjima