Južna Srbija Info
Ћирилица | Latinica

Branislav Nušić

Bookmark and Share

28.01.2014. Vladimir Ciplic

Bio je jedan od najčuvenijih srpskih komediografa... Manje je poznato da se bavio i amaterskom fotografijom, kao i da je bio začetnik retorike u našoj zemlji. Davne 1864. godine, 20. oktobra, u tadašnjoj ulici Kralja Petra Prvog, u Beogradu je rođen Branislav Nušić.

Branislav Nušić

Potiče iz cincarske porodice Nuša, te mu je nadenuto ime na rođenju Alkibijad.  Tek je sa navršenih 18 godina, nakon maturiranja u rodnom gradu, zakonski promenio ime u Branislav Nušić i pod tim imenom i postaje poznat i upamćen srpski pisac.

Tokom Srpsko-bugarskog rata, Branislav Nušić je vodio jedan vod dodbrovoljaca za obuku, među kojima je bio i kasnije, čuveni srpski pesnik Vojisla Ilić.

Kada se rat završio, Nušić objavljuje svoju čuvenu, kontroverznu pesmu pod nazivom “Dva raba”. U ovoj pesmi on ismeva srpsku kraljevinu, a posebno kralja Milana Obrenovića, te time navlači gnev tadašnje vlasti i biva osuđen na čak dve godine robije.

Iako je bio osuđivan, Nusšić več 1889. godine dobija postavljenje kao pisar konzulata u Bitolju, a kao zvaničnik Ministarstva spoljnih poslova. Tamo se i oženio četiri godine kasnije, ćerkom trgovca Božidara Đorđevića. Zanimljivo je da je ujak Nušićeve supruge Darinke u to vreme bio upravo konzul u Bitolju. Na jugu zemlje, Nušić provodi čitavih deset godina, a službu u ovom delu zemlje završava kao vicekonzul u Prištini. Potresna svedočenja o stradanju srpskog življa u ovom delu Srbije, Nušić je pretočio u voje delo “Pisma konzula”.

Branislav Nušić je bio postavljan na razne pozicije, te je obavljao i dužnost: sekretara pri Ministarstvu prosvete, poštansko – telegrafskog komesara prve klase pri Poštansko – telegrafskom odeljenju Ministarstva građevine, da bi od 1904. godine počeo da obavlja dužnost upravnika novosadskog Srpskog narodnog pozorišta. Samo godinu dana kasnije, Nušić se seli u svoj rodni grad i počinje intenzivno da se bavi novinarstvom. Zanimljivo je da se nije uvek potpisivao punim imenom i prezimenom, već je često koristio pseudonim “Ben Akiba”.

U Beogradu ostaje do 1912. godine, kada se vraća u Bitolj kao državni službenik, a samo godinu dana kasnije u Skoplju osniva pozorište. Tamo ostaje sve do 1915. godine, kada u jeku Prvog svetskog rata napušta zemlju i boravi u Italiji, Švajcarskoj i Francuskoj, sve do završetka rata.

Za prvog upravnika takozvanog Umetničkog odseka pri Ministarstvu za prosvetu, Nušić biva postavljen po okončanju Prvog svetskog rata. Na tom mestu ostaje sve do 1923. godine, a nakon toga dobija postavljenje upravnika sarajevskog Narodnog pozorišta, u kome boravi sve do 1927. godine. Potom se vraća u svoj rodni grad, u kome ostaje sve do smrti, 19. januara 1938. godine. Dan Nušićeve smrti će ostati upamćen po tome što je fasada zgrade Narodnog pozorišta u Beogradu tada bila prekrivena crnim platnom, u znak tuge zbog odlaska proslavljenog srpskog komediografa i pisca.

Branislav Nušić je 10. februara 1933. godine postao redovni član Srpske Akademije Nauka i Umetnosti.

Danas se spomenik ovom srpskom velikanu nalazi u samom centru Beograda, u parku prekoputa zgrade Narodnog pozorišta.

Nušić je bio izuzetno plodan pisac, zato pominjemo samo neka od njegovih dela: “Tako je moralo biti”, “Ožalošćena porodica”, “Pokojnik”, “Dr”, “Gospođa ministarka”, “Put oko sveta”, “Sumnjivo lice”, “Hajduci”, “Autobiografija” i mnoga druga. Većina njegovih komedija se i danas nalazi na redovnom repertoaru većine pozorišnih scena širom Srbije.


#   Branislav Nušić   fotografije
@


 



Budite u toku

Dozvolite obaveštenja sa ovog portala o aktuelnim zbivanjima