Česma "Đeranka" ruglo grada

Svakog jutra je odlazila do dubokog kladenca, iz kojeg se voda vadila pomoću đerma. Nju je spazio Turčin Đerđelez, koga su ljudi od milošte zvali Đera. Ja sam Đera, a ona će biti Đerenka! - govorio je Đerđelez. Jednog dana dok se devojka vraćala kući noseći krčage vode, Đera se prikrao i uhvatio je oko pasa. Devojka se izvila, i pobegla. Ćera je stajao nepomično, slušajući meko šuštanje šalvara, dok je iz slomljenog krčaga curila voda". Đerđelez je posle toga otišao iz Vranja, a legenda na njegovu ljubav prema lepoj devojci je ostala. Turci su je podigli u spomen neuzvraćene ljubavi. Izvor ove česme se spustio niže, zbog čega je 30m južnije, 1946. godine, napravljena nova česma, koja dobija vodu iz istog izvora, pa je nazivaju nova Đerenka.

Ovo je priča o nastanku jednog od spomenika kulture našeg grada… A taj spomenik danas ovako izgleda.

Gledalac TV Vranja, Igor K. poslao je ove fotografije, nemoćan pred propadanjem kulturno-istorijskog spomenika, u nadi da će probuditi'' usnule''. Đerenka česma , ovenčana u delima Bore Stankovića, opevana je i u mnogim tradicionalnim, tipično vranjskim pesmama, a pravo je pitanje da li biste gosta iz inostranstva ili unutrašnjosti Srbije odveli da mu pokažete Đerenku česmu i ispričate priču o njenom nastanku? Stari kamen od koga je česma sazidana odoleva zubu vremena, ali izgleda da ne može da odoli bahatosti i nemaru  Vranjanaca.