Gorki plodovi rada

Muke koje prate ratare prilikom uzgoja voća i povrća nisu ništa, u poređenju na to šta ih čeka na pijaci. Ove godine je zabeleženo i da je jedan proizvođač iz Futoga kupus poklanjao, jer mu se nije isplatilo da ga seče, a mnogi su i jabuke ostavljali u voćnjaku da propadnu.

Samo da bi popili kafu i mineralnu vodu u obližnjem restoranu na kvantaškoj pijaci, poljoprivrednici treba da prodaju više od 10 kilograma kupusa.

Toliko, kažu, ponekad ne uspeju da prodaju ni tokom celog dana. A gde su troškovi prevoza, pijačarine, hrane koje moraju da namire od prodaje.

"Jedino da se skupim na veličinu crkvenog miša, da bih opstao. A moram da pojedem, da popijem kafu, čaj", kaže poljoprivrednik iz Ivanjice Mile Drndarević.

Ratari se žale da su cene koje im nude nakupci mnogo niže od realnih. Iako je, na primer, proizvođačka cena kupusa 10-ak dinara, nakupci pristaju da ga plate samo tri. Štetu im, kažu, nanose i akcije u prodavnicama. Nebojša Cevoljević iz okoline Čačka na pijaci je već 15 dana i za to vreme uspeo je da proda tek pola kamiona kupusa.

Nije samo problem kupus, već i krompir i luk. Prodavnice su jeftinije nego pijaca, kupus je od osam do 10 dinara, žali se Cevoljević. Napominje da mora da proda 200 do 300 kilograma kupusa da pokrije rashode.

Zbog loše prodaje i gubitaka, dobar deo ovogodišnjeg roda mnogi će zaorati.

U Udruženju "Plodovi Srbije" objašnjavaju da je jedan od razloga zašto su cene povrća niske to što su proizvođači primorani da ga prodaju u sezoni, kada je ono po pravilu najjeftinije, jer nedostaju skladišta.

"Ne nedostaju hladnjače za duboko zamrzavanje već one sa kontrolisanom atmosferom, gde bi se držali viškovi u tom trenutku", napominje Evica Mihaljević iz "Plodova Srbije".

Stručnjaci upozoravaju i da je problem što je država napustila tzv. antibankrot politiku od pre 20-ak i više godina, koja je za cilj imala da spasava proizvođače od gubitaka. To su, pre svega, podsticaji izvoza i paritet cena između proizvoda.

"Kao posledicu ukidanja takvog sistema napuštena je proizvodnja belog luka, pasulja, a napušta se proizvodnja duvana i grožđa", ukazuje agroekonomski analitičar Milan Prostran.

Prema njegovim rečima, napušta se i proizvodnja nekih drugih važnih povrtarskih kultura o čemu govore poražavajući rezultati popisa poljoprivrede Srbije.

Upozoravaju i da država treba što pre da odredi prioritete u poljoprivredi, kao merama kojima će ih podržati.

Kažu i da ovu proizvodnju ne treba potpuno liberalizovati, jer čak ni u Evropi, kojoj Srbija teži, poljoprivrednici nisu prepušteni sami sebi, a svaka zemlja članica i te kako vodi računa o bilansima u proizvodnji.