Južna Srbija Info
Ћирилица | Latinica

Esej o vinu – 2014.

rssBookmark and Share

23.06.2015. Miodrag Tasić

U Srbiji prvi čokoti vinove loze zasađeni su za vreme vladavine Marka Aurelija Proba.
Car Dušan je doneo i zakon o vinu, u kome je vođeno računa o proizvodnji i kvalitetu vina.
Vino treba piti u odmerenom okruženju, sa svim pratećim sadržajima

Esej o vinu – 2014.

Za neke je vino poljoprivredno-prehrambeni proizvod, dobijen potpunom ili delimičnom alkoholnom fermentacijom (vrenjem) svežeg grožđa, kljuka ili šire od svežeg grožđa vinskih sorti vinove loze. A vinova loza (Vitis vinifera – latinski naziv) je skrivenosemenica iz familije Viticeae (lozice). Rod vinove loze obuhvata oko 60 vrsta drvenastih puzavica, od kojih se samo nekoliko uzgaja. Elem, od iste te vinove loze vredan i pošten svet, i nadasve učen u svom zanatu, proizvodi kvalitetno grožđe, od koga će potom oni najpametniji napraviti vrhunska vina.

Vinova loza je biljka penjačica. Međutim, ne treba joj dozvoliti da previše ode u visinu. Najpoželjnije je da se visina vinove loze ustali na metar i po. Ovo zbog bolesti, oprašivanja, lakše obrade.

Vinova loza se orezuje svake godine. Jednogodišnji izdanci, koji su obilato rodili, nakon berbe na jesen, orezuju se i na proleće vinova loza stvara nove izdanke, koji će opet dati novi rod. Potrebno je da se pravilnom rezidbom vinova loza izdigne od zemlje i da najniži listovi ne budu niže od 40 cm visine. Tako se smanjuje mogućnost da opasna bolest Plamenjača ne uništi rod grožđa, ili pokvari kvalitet. Isto tako, ukoliko lišće i grozdovi ne padaju na zemlju ne može da dođe do toga da se zemlja zalepi za bobice i kasnije dospe u vino. Naročito u slučaju obilnih kiša.

Prob je rođen u Sirmijumu, tu je i postradao. Verovatno  ta činjenica da je car proveo život u Sremu odlučujuća što je vinova loza prvi put izvan Italije zasađena baš u Sremu.

I pošto smo zasadili vinovu lozu, tri-četiri godine vredno radili oko zasada, orezali je na vreme, zaštitili biljku višestrukim prskanjem od bolesti i štetočina, dođe vreme za berbu na jesen. Ako je vreme poslužilo i kiše nisu padale u vreme oprašivanja, period od pet-šest dana od juna do jula, možemo očekivati dobar rod. Vinova loza se gaji nekih osam hiljada godina. Nastala je po jednima na prostoru današnje Gruzije, po drugima u Iranu. U Srbiji prvi čokoti vinove loze zasađeni su za vreme vladavine Marka Aurelija Proba. Prob je od sina običnog vojnika dogurao do cara. Vladao je samo šest godina. Od 276.-282. godine nakon Hrista. Vladao bi i duže da ga nisu ubili njegovi vojnici. Ali, to je druga priča. Prob je rođen u Sirmijumu, tu je i postradao. Verovatno  ta činjenica da je car proveo život u Sremu odlučujuća što je vinova loza prvi put izvan Italije zasađena baš u Sremu. Na Fruškoj Gori, kod brda Glavica. Drugi zasad nastao je na Zlatnom brdu, kod Smedereva, odakle potiče i autohtona sorta Smederevka.

Car Dušan je posedovao ogromne vinograde u Metohiji.
Vino je prelazilo put od dvadest pet kilometara vinovodom od keramike, od vinograda u Velikoj Hoči do carskog podruma u Prizrenu.

Veliku stvar je Prob načinio zasađivanjem vinove loze u Srbiji. Druga njegova zasluga je u tome što je porazio Alemane i makar na kratko ih oterao s ovih prostora. Nažalost, Alemani, Vandali, Skiti i slični ni danas nikako da se otkače od nas. Nevolja je što je Prob dozvolio da se vinova loza zasadi i u Galiji, Britaniji i Španiji. Potom se loza širila i dalje i nas su svi pretekli u proizvodnji grožđa, a za vino ne pitaj. Džaba tolika tradicija, toliki vekovi. Vinova loza se gajila u Srbiji. Mnogo se proizvodilo. Car Dušan je posedovao ogromne vinograde u Metohiji. Vino je prelazilo put od dvadest pet kilometara vinovodom od keramike, od vinograda u Velikoj Hoči do carskog podruma u Prizrenu. Car Dušan je doneo i zakon o vinu, u kome je vođeno računa o proizvodnji i kvalitetu vina. Nijedan obrok na dvoru ili domu srpskih srednjovekovnih velmoža nije protekao bez obilne kapljice, dostojne boga Dionisa.

Poznato je da je Stefan Nemanja krajem XII veka dočekao nemačkog cara Fridriha Barbarosu u Nišu. Car je vodio krstašku vojsku u pohod na Jerusalim. Zapravo u borbu protiv nevernika, koji su zaposeli Hristov grob. U Nišu Sveti Sava je prvo izlečio Barbarosu od bolesti svojim isceliteljskim moćima, a onda se pristupilo jelu. Tu je nemački car prvi put ugledao kašiku u životu. Na nesreću nema zapisa o tome šta se obedovalo. Nema podataka ni koje vino se posluživalo. Po legendi jedini dokument je onaj koji je dozvoljavao krstaškoj vojsci nesmetan prolaz kroz Rašku. Stefan Nemanja je potpisom overio dokument, a Barbarosa svojim palcem!

Turci su nam uglavnom upropastili sve što je vredelo. I za one silne vekove malo toga podarili. Ako izuzmemo kaldrmu, nekoliko mostova (ćuprija), česme i amame, uz mentalitet, brojne reči kojima su obogatili srpski jezik, još jedino rakiju možemo da im zahvalimo. Rakija je brzo potisnula vino. Lakše je proizvesti, a ni sami Turci nisu neki preterani ljubitelji vina. Daj Bože da je u ono mračno vreme pod Turcima vina bilo i za pričest! I kad smo konačno oterali Turke, jedva da se nešto promenilo. Bar kada je reč o vinu. I što bi zaživelo, ratovi su prekinuli. Zato je vinogradarstvo  procvetalo u Austriji. Srbi iz Srema, austrijski podanici, spravljali su vina za dvorove. Uzalud! „Bermet“ iz Sremskih Karlovaca pio se u Beču dok je bilo carevine. Služen je i na „Titaniku“, ali je i najveći brod potonuo kao i  Habzburška monarhija. Na kraju smo usrećeni komunistima, koji se od Turaka razlikuju samo po tome što su voleli vino. Voleli su da piju vino, no nisu voleli da gaje vinovu lozu. Pošto su opustošili kraljev podrum u Topoli, slično kao i ostale skupocene predratne zalihe, delimično su i pokušali da obnove proizvodnju vina u Srbiji.

Vino je piće uzvišenih ljudi. Rakiju i slična žestoka pića konzumiraju alkoholičari. Prost svet gasi žeđ pivom. Oni koji drže do sebe i koji se od prethodnih izdvajaju vaspitanjem, manirima, poreklom, ne mogu bez vina. U tome i jeste problem Srbije. Malo je probranih! Bog nam je podario savršene uslove za proizvodnju vinove loze i samog vina. U knjizi „Sablja grofa Vronskog“ pukovnik Nikolaj Rajevski, koga je Tolstoj iskoristio kao prototipa za lik Alekseja Vronskog iz romana „Ana Karenjina“, u predahu rata za oslobođenje od Turaka 1876. besedi seljacima da je aleksinačko Pomoravlje, uz francuski Bordo i italijansku Feraru, najbolje područje na svetu za uzgajanje vinograda i spravljanje vina. Ovo na osnovu geografske širine i dužine, kvaliteta zemlje, količine padavina, nadmorske visine... Ako i posumnjamo u reči ruskog dobrovoljca i plemića, i u njegovo poznavanje vina, moramo verovati na reč priznatom agronomu i autoru romana, Dobrilu Nenadiću.

Dugačak je put do stvaranja gospode. Isto kao i do nastajanja kvalitetnog vina. Nije gospodin onaj ko kupi skupoceno vino i u slast „sljušti“ nekoliko boca. Svakako u probranom društvu. Po principu sličan se sličnom raduje!  U vinu se uživa. Po tome se mi razlikujemo od istinskih vinopija. Kod nas se vino pilo sve dok se nisu napojili vina. Pije sin sa staricom majkom. Ponekad pola popije čovek, a drugu polovinu daje konju. Što je mnogo, mnogo je! Takođe, vino treba piti u odmerenom okruženju, sa svim pratećim sadržajima. Nikako u potaji i nipošto isključivo rujno vino. Počinje se aperitivom. Dakle, belo, sladunjavo vino. Enolozi, stručnjaci za vino, preporučuju „Proseko.“ Uz glavno jelo služi se odgovarajuće vino; uz crveno meso ide crveno vino. Uz belo meso jedino odgovara belo vino. Kada čujete da neko poruči crno vino izgovorite se neodložnim obavezama i šmugnite što brže, dok vas nije ugledao neki vaš poznanik!

Prefinjeni uživalac blagotvornog pića, koga Francuzi smatraju i hranom, neće posegnuti za čašom ukoliko ova nije od kristala. Podrazumeva se da čaša mora biti bezbojna i bez natpisa. Crveno vino sipa se u šire čaše, belo u uže, a penušavo u sasvim uske. Za razliku od belog i penušavog, crveno vino se ne hladi. Boca iz podruma se pokazuje onakvom kakva je i doneta. Zabranjeno je brisanje prašine. Pošto se gost uveri da je to vino koje je i tražio, boca se otvara. Vrhunski konobar će znati pod kojim uglom je otvara, koliko daleko od sveće na stolu, koju količinu vina sipa najpre sebi za probu. I tek nakon što se uveri da je vino vrhunsko, posle izvesnog mućkanja u ustima i gutanja istog, ponavlja se ritual. Ovog puta probaju oni za stolom. Prethodno su pojeli kockicu starog hleba. Svakako da uverzirani konobar ili poslužitelj u domu ne može pogrešiti u kvalitetu vina.

Treba izbegavati bircuze i mesta masovnih okupljanja. Prob nije proterao sve Alemane i Vandale, pa vas na ovakvim mestima mogu zaskočiti neprimerenim ponašanjem. Varvarin puni čašu do vrha i prazni je naiskap. Esteta će naliti do pola čaše i neće sebe mučiti filozofskom dilemom da li je čaša poluprazna, ili je samo polupuna? Onaj prvi svoj užitak meri količinom, drugi kvalitetom vina. Prvome je maksima vodilja u životu da vino mora posedovati tri osobine; da je hladno, da ga ima mnogo i da je besplatno! Vinopija plemićske rafinisanosti ne pita za cenu kada želi da se dobavi željene boce. I radije će joj se diviti u svom podrumu nego što će je otvoriti i videti joj dno!

Najopasniji od svih Varvara su oni što mešaju vino i vodu. Podeljeni su u dve nepomirljive grupe. Jedni vinu dodaju kiselu vodu, drugi soda - vodu. I jedni i drugi količine ispijenog mere bokalima.  Najčešće uz jagnjeće pečenje. Od takvih bežati kao đavo od krsta. Umerenost je vrlina. U svemu, pa i u vinu. Čašica vina uz predjelo, dve-tri uz glavni obed, na kraju čaša šampanjca kao desert. Uz sir i grožđe. Ručak, odnosno večeru završiti konjakom.

U vinu je istina, ali istinu nekad valja oćutati. A to može samo trezan i trezven čovek!

Miodrag Tasić
Miodrag Tasić


#   Nikolaj Rajevski   Sveti Sava   Miodrag Tasić   vino   vinova loza   Ana Karenjina   belo meso     Stefan Nemanja   srpski jezik
@


 



Budite u toku

Dozvolite obaveštenja sa ovog portala o aktuelnim zbivanjima