Južna Srbija Info
Ћирилица | Latinica

Legende: Prokletstvo kuršumlijskog hana

rssBookmark and Share

Kuršumlija 11.07.2015. Nena Lalović

Najstariji Kuršumličani i danas pamte legendu o dva skoro identična grada, smeštena sa zapadne i istočne strane Kopaonika, Kuršumliji i Raški.
Prema ovoj legendi, gradove je proklela porodica Plaović koja se iz Kuršumlije nekada davno odselila u Rašku. U prilog legendi idu i razna stara dokumenta, turske tapije, crkveni letopisi i drugo.

Pijaca u Kuršumliji
Pijaca u Kuršumliji

Lažno optužen

Prema istorijskim podacima, doline reka Ibra i Toplice su u srednjem veku bile centar državnosti i duhovnosti srpskog naroda. Crkve i manastiri su u tom periodu građeni na isti način u ovim gradovima: u Kuršumliji Sv. Nikola i Sv. Bogorodica, a u Raškoj Gradac, kao i Stara i Nova Pavlica. Za vreme vladavine kralja Milutina, u oba kraja je bilo razvijeno rudarstvo. Kako je vreme teklo, gradovi su napredovali i ništa se nije desilo u jednom gradu, a da isto to nije zadesilo i drugi. I danas su oni čvrsto povezani istim običajima, tradicijom, narodnim verovanjima, načinom življenja.... 
Kuršumlija danas ima 24.000 stanovnika, isto koliko i opština Raška. Sam grad Raška ima 12.000 stanovnika, opet kao i Kuršumlija. Prema statističkim podacima, opštinu Kuršumlija je od 1953. godine napustila skoro polovina stanovništva, a isto važi i za Rašku. Čak i nedaće koje su zadesile jedan grad, nisu zaobilazile drugi.
Tokom 13. veka - kazuju najstariji Kuršumličani - Sveti Sava je išao u narod kao običan čovek. Iako je tada u Kuršumliji postojao manastir, Sv. Sava nije spavao u njemu, već po hanovima i kod siromašnih porodica, jer je hteo da se uveri koliko narod poštuje Boga i da li čini dobro ili zlo. 
Njegov put kroz Kuršumliju najbolje je opisao poznati putopisac Mita Rakić, koji je zabeležio: 
“Put od mosta do varoši savija se kao lakat, oko jedne stene koja se zove Krš. Odatle na levoj strani puta melje jedna vodenica, na jazu od Banjske. Više te vodenice, na terasi, bio je nekad nekakav han, u koji je jednom Sv. Sava, kad je putovao, pao na konak. U hanu je bio jedan petao koji je lepo pevao, i Svetom Savi se dopao. 
Handžija je bio rđav čovek, Arnautin. On je ujutru, kad je Sv. Sava pošao, turio krišom petla u njegovu torbu. I kad je svetitelj odmakao nekoliko koraka dalje, on je potrčao za njim, stigao ga kod stene Krš i počeo da viče i nabeđuje ga da mu je ukrao petla. Svetitelj je počeo da se brani, govoreći: 
“Bog s tobom, čoveče, zar ja da ukradem tvog petla?“ Handžija se mašio rukom za torbu svetiteljevu, izvadio iz nje petla i rekao: “ Eto, vidiš da si ukrao petla.“ Ozlojeđen ovim nepoštenjem, Sv. Sava je levom nogom ljutito udario u stenu pred sobom i rekao: „Prokleta da si, Kuršumlijo, od sad pa do veka.“ Njegova stopa, utisnuta u dubinu od oko 8 santimetara, i danas se poznaje u kamenu. Narod u ovom kraju veruje da zbog toga Kuršumlija ne može nikad da se podigne i bude veliki grad. Tako je Rakić zabeležio a odatle je sve i počelo.

Mesto gde je bio Han

Prokleto mesto
U narodu se još uvek priča da od 13. veka pa sve do danas nijedna familija niti kakva kuća nije mogla da se ustali i podigne na tom mestu gde je bio han. O svemu tome je bilo zabeleženo u letopisu Bogorodičine crkve koji je čuvala porodica Petrović iz Kuršumlije. Pljačkajući ove krajeve za vreme poznatog Topličkog ustanka, 1917. godine, Bugari su provalili u ovu kuću i spalili letopis ali je ostalo sećanje. 
Poslednja porodica koja je živela na mestu hana bila je velika arnautska familija - Sulj. Bavili su se stočarstvom na planini Sokolovici, u današnjem selu Bačije, a onda je jedan deo porodice prešao u selo Mehane (Han), a odatle u Kuršumliju. Prodali su stoku, kupili imanje i obnovili han u kome je nekad Sv. Sava prenoćio. Taj vlasnik, koji je ujedno bio i poslednji, zvao se Hoti Sulj. 

Ubrzo posle toga, kažu da je neka sila spalila han, Hotijeva stoka je pocrkala, a petorica sinova umrla. Sulj nije znao šta da radi. Svuda ga je samo nesreća pratila. Kad je čuo da je to mesto prokleto i da se isto desilo i njegovim prethodnicima koji su tu živeli, otišao je kod hodže i, po njegovom savetu, primio hrišćansku veru kako bi se spasao Savinog prokletstva. Nazvao se Milutinom, a kažu da je bio plavokos, pa je uzeo prezime Plaović.
Ni primanje hrišćanske vere nije nesrećnu porodicu Sulj spasilo prokletstva. Čeljad je umirala i od nekada velike familije ostalo je samo 13 članova. Pa i na njih je udarila bolest, što ih je nateralo da se isele iz ovog grada. Proklinjući Kuršumliju, krenuli na zapad preko planine Kopaonik. Posle nekoliko dana, sišli su u dolinu Ibra i prilikom ulaska u Rašku, nastradalo je još 12 članova porodice. Ostao je samo Milutin (Hoti Sulj). Prema predanju, on je živeo još 12 dana i za to vreme ništa drugo nije radio nego je samo proklinjao. 

Danas su ova dva grada etnički čista i tu žive samo Srbi. Na mestu gde je bio han u Kuršumliji, nikada nije mogla da se ustali neka porodica i od vremena Hotija Sulja, tu su uvek bile samo ruševine. Ovo nesrećno mesto se nalazi u centru grada i tu su još uvek ruine, iako su svuda okolo kafići, prodavnice i drugi lokali. 
Nekoliko godina unazad, u Kuršumliji se desilo nekoliko različito tumačenih samoubistava, uglavnom mladih ljudi. Mnogi su ovo podizanje ruke na sebe povezivali sa delovanjem sekti, ali građani su i dalje uvereni da su ovi nesrećni mladi ljudi sebi oduzeli život zbog davno bačenog prokletstva.

 Za nevericu je da su se ova samoubistva dešavala jedno za drugim, i to najčešće na mestu na kojem se nekada nalazio han. 


#   Kuršumlija   turizam   Sveti Sava   legenda     Nena Lalaović
@


 



Budite u toku

Dozvolite obaveštenja sa ovog portala o aktuelnim zbivanjima