Južna Srbija Info
Ћирилица | Latinica

Kako sakriti istinu o inflaciji

rssBookmark and Share

15.01.2008. Nebojša Katić

Čini se da je najveći napor ekonomskih vlasti danas više skoncentrisan na zamagljivanje ogromnih problema srpske ekonomije, nego na njihovo rešavanje

Narodna banka Srbije je zadovoljna svojim rezultatima u borbi protiv inflacije. NBS saopštava da je ostvarila cilj i da je bazna inflacija u 2007. godini 5,4 procenta, dakle u okviru planiranog raspona od 4 do 8 odsto. Nažalost, ukupna inflacija je u prošloj godini dostigla 10,1 procenat, i gotovo je dva puta veća od bazne inflacije. Građani i privreda sasvim dobro razumeju koncept inflacije budući da im direktno utiče na život. S druge strane, smisao bazne inflacije im verovatno izmiče i više zbunjuje nego što informiše.

Za razliku od ukupne inflacije, koja odražava rast svih cena na lokalnom tržištu, kod izračunavanja bazne inflacije pristup je selektivan. Definicija nije jednoznačna, pa se kompozicija indeksa kojim se bazna inflacija meri razlikuje od zemlje do zemlje. Po pravilu, bazna inflacija ne obuhvata cene poljoprivrednih proizvoda i energije. U Srbiji, specifično, i ne sasvim logično, nisu obuhvaćene ni cene nekih roba koje su u režimu državnog regulisanja (komunalije, lekovi, cigarete i sl.).

Koncept bazne inflacije razvijen je sedamdesetih godina prošlog veka. Njegova šira primena počinje tek devedesetih godina, kada dolazi do promene u tehnici vođenja monetarne politike koja se sada oslanja na tzv. ciljnu inflaciju. Tema je nešto komplikovanija, pa je treba osloboditi stručne terminologije, pojednostaviti i ilustrovati primerom.

Kada je godina sušna, cene poljoprivrednih proizvoda bi mogle rasti brže od ostalih cena. Ako je zima izuzetno hladna, ili se politička situacija na Bliskom istoku komplikuje, cene energije bi mogle biti više nego što je to uobičajeno. Svi ovi efekti dovode do značajnog rasta ukupne inflacije.

Ako bi se centralne banke u vođenju monetarne politike rukovodile prevashodno nivoom ukupne inflacije, uticaj pomenutih kratkoročnih poremećaja na tržištima hrane i energije bio bi precenjen. Ukupan rast cena bi sugerisao pregrevanje privrede, pa bi mogla uslediti previše restriktivna monetarna politika i rast kamatnih stopa kao njena posledica.

U racionalnoj ekonomiji, rast kamata poskupljuje zaduživanje i smanjuje potrošnju i građana i privrede. Smanjena potrošnja snižava tražnju za robama i uslugama i to dovodi do pada, ili smirivanja cena. Međutim, ako se mera restriktivnosti dobro ne odredi, može doći i do pada proizvodnje. Tada se ulazi u zonu usporenog privrednog rasta koji rezultira padom zaposlenosti. Dakle, ako bi fokus bio samo na rastu ukupne inflacije, centralne banke bi mogle izvući pogrešne zaključke o stanju ekonomije. Pogrešna, previše restriktivna monetarna politika bi tako ugrozila privredni rast i zaposlenost. Indeks bazne inflacije zbog toga isključuje one cenovne poremećaje koji su snažni, ali kratkoročni po svom efektu.

Koncept vođenja monetarne politike oslanjanjem na baznu inflaciju danas je ozbiljno doveden u pitanje. Rast cena hrane i energije nije više prolazan fenomen. Uticajni ekonomisti veruju da je na sceni složena promena odnosa cena na svetskom tržištu. Rast cena hrane i energije se više ne može smatrati odrazom kratkoročnih poremećaja. Velika tražnja za sirovinama, hranom i energijom koja dolazi iz zemalja u razvoju, pogotovo iz Kine i Indije, velikim delom utiče na dugoročnost ovih procesa. Sa cenom hrane situacija se dodatno komplikuje. Obradivo zemljište se sve više koristi za proizvodnju biogoriva, pa uporedo sa rastom stanovništva, dolazi i do smanjivanja obradivih površina namenjenih proizvodnji hrane.

Bez obzira na njenu metodološku vrednost, kontrola bazne inflacije samo je neka vrsta pomagala u vođenju monetarne politike – ni manje, ni više od toga. Održavanje bazne inflacija u zadatom okviru zato ne može biti ni krajnji cilj, ni mera uspeha monetarne politike. U situaciji kada je ukupna inflacija veoma visoka, samozadovoljstvo NBS visinom bazne inflacije je deplasirano i pomalo neukusno.

Međutim, problem cena u Srbiji nije vezan samo za visoko iskazanu stopu inflacije koja je prešla 10 procenata. Stvarni inflatorni pritisak je mnogo veći i skriven je besmisleno jakim dinarom koji veštački smanjuje uvozne cene, a time i inflaciju. Kako ekonomski procesi nisu alhemijski, inflacija, gurnuta pod tepih, pojavila se na drugom kraju. Jak dinar je doveo do spektakularnog deficita platnog bilansa i rasta zaduženosti. I odlaganje nužnog poskupljenja struje samo je deo iste „metodologije” skrivanja inflacije. Na drugom kraju ove alhemije je lagano uništavanje EPS-a – odlično za potencijalne kupce, ali loše za Srbiju.

Čini se da je najveći napor ekonomskih vlasti danas više skoncentrisan na skrivanje i zamagljivanje ogromnih problema srpske ekonomije, nego na njihovo rešavanje. U tome, mora se priznati, ima mnogo veštine, ali ta veština nije za poštovanje.

Finansijski konsultant
Nebojša Katić
 


#   NBS   inflacija   privredni rast   Nebojša Katić
@SrbNarodnabanka @


 



Budite u toku

Dozvolite obaveštenja sa ovog portala o aktuelnim zbivanjima