Južna Srbija Info
Ћирилица | Latinica

Milena Nikolić: Moj put do "Google"

rssBookmark and Share

Aleksinac 06.06.2016.

O tome koliko je važno sanjati velike snove i biti uporan u svojoj nameri govore brojni primeri uspešnih ljudi.

Milena Nikolić: Moj put do "Google"

Jedna mlada Aleksinčanka je zahvaljujući svojoj ambicioznosti i vrednom radu ostvarila ono o čemu sanjaju mnogi mladi ljudi širom sveta - postala vođa softverskih timova u Guglu i ne namerava tu da stane. Kako ona kaže: To je tek početak!

Milena Nikolić je uspešna mlada žena koja je završila Matematičku gimnaziju u Nišu, a potom je diplomirala na Elektronskom fakultetu na smeru Računarstvo i informatika sa prosekom 10,00. Od strane niškog Univerziteta dobila je nagradu Srebrni znak kao najbolji diplomirani student u 2007/2008. godini na polju tehničko - tehnoloških nauka. Njena upornost otvorila joj je vrata najvećeg internet pretraživača - Gugla.

Ona sada živi Londonu sa dugogodišnjim partnerom i polako ostvaruje svoj najlepši san. Ovom prilikom sa nama je podelila svoj put do Gugla i kako njen život sada izgleda.
 
Kakva su bila tvoja interesovanja od malena? Šta si posebno volela i radila u slobodno vreme? U koju si školu išla, koji ti je bio omiljeni predmet?

Volela sam sve i svašta kao mala - puno toga sam htela da probam. Bila sam jedan od onih iritantnih klinaca koji idu na sve dodatne nastave, sekcije, aktivnosti i takmičenja. Tek sa 14-15 godina sam krenula da se orijentišem na matematičko-tehničke predmete, jer je tu bilo više izazova, pa sam zbog toga i upisala srednju Matematičku gimnaziju u Nišu.

Kako si odlučila da se baviš programiranjem i upišeš Elektronski fakultet?

Posle srednje mi se činilo da Računarstvo ima najviše prespektive od svih matematičko-tehničkih zanimanja, zato sam upisala smer R na Elektonici. Zadovoljna sam tom odlukom i iz ove perspektive, mada da sam odrasla u nekoj ekenomski razvijenijoj zemlji moguće je da bih studirala matematiku i tražila posao u finansijskom sektoru. A posle faksa programiranje je bio jasan izbor - kreiranje softverskih proizvoda je super zanimljivo iz više razloga.

Da li si maštala o tome da odeš iz zemlje ili si želela da ostaneš?

Želela sam da odem još od srednje škole. Odrasla sam u ne-tako-lepim devedesetim i čak i kao klinki mi je bilo jasno da tu neke stvari nisu kako treba. U toku faksa sam dovodila tu odluku u pitanje par puta, zbog porodice, prijatelja a i zato što u Srbiji sada ima ok poslova za progamere. Odrastanje u Srbiji me je oblikovalo i uvek ću na neki način biti vezana za sve tamo, ali sam na kraju ipak htela da probam nešto drugačije. Bila sam željna drugačije društvene klime, kulture i boljih poslovnih prilika.

Reci nam iz svog primera, u kojoj meri naš fakultet pruža adekvatna znanja? Da li je neophodno usavršavanje sa strane? Da li si morala da se edukuješ i istražuješ samostalno?

Naš fakultet definitivno pruža adekvatna znanja, nastavni program je u skladu sa najboljim svetskim univerzitetima. Postoje tu druge stvari koje nisu baš kako treba, npr. motivacija i posvećenost procenta studenata a i profesora, kriterijumi i načini provere znanja, teorija umesto prakse i sl, ali ono što sam naučila na Elektronskom je definitivno bila solidna podloga. Naravno i posle toga ima puno učenja, jer se industrija bavi tehničkim temama u mnogo više detalja. Ali to je najbolji deo - zamisli kako bi život bi dosadan da stalno radiš jedno isto i ne učiš ništa novo.

Kako je došlo do toga da apliciraš za posao u "Guglu"? Da li je to bio tvoj cilj od ranije?

U toku četvrte godine faksa sam se bacila na traženje prakse, i kucala sam na sva moguća vrata. Poslala sam verovatno stotine CV-jeva, popunila stotine prijava i odradila desetine intervjua. Dobila sam nekoliko ponuda, od čega je ona u Guglu bila najzanimljivija, a još i u Londonu - mom gradu snova. Posle prakse sam dobila ponudu za stalan posao. Sedam godina kasnije puno toga se promenilo, ali ne kompanija i grad, što nije slučajnost

Opiši nam kako su izgledali tvoji počeci u kompaniji do danas. Koliko ti je bilo potrebno da bi se prilagodila?

Počela sam kao Softver inženjer. Mislim da sam se relativno brzo uklopila i u roku od par meseci već bila produktivna. U početku sam učila sa svakim novim zadatkom i sve mi je bilo fascinantno - kako se dizajniraju proizvodi, kako se organizuju timovi, kako rade kompleksni tehnički sistemi i na koliki broj korisnika utiče svaka moja linija koda. Posle nekih 18 meseci je došlo prvo unapređenje, pa posle godinu-dve jos jedno, posle čega sam počela da vodim tim. Mislim da sam tek u tom trenutku skontala da nisam više početnik.

Da li si ikog znala u Londonu? Sigurno se javljala nostalgija. Kako si izlazila na kraj sa tim? S obzirom na to da nisi mogla stalno da dolaziš u Srbiju.

U London sam se preselila sa svojim dugogodišnjim partnerom, tako da nije bilo usamljenosti. Oboje smo to želeli i kroz sve zajedno prolazili, što nas je ojačalo i kao pojedince i kao par. Modernim tehnologijama smo stalno u kontaktu sa najbližima nu Srbiji, tako da je 1-2 posete godišnje dovoljno da se nostalgija drži na bezbednoj udaljenosti.

Kada pogledaš sada svoju karijeru, da li možeš da kažeš da si ostvarila ono o čemu si maštala kao devojčica? Da li si ispunjena i srećna? Kakvi su tvoji dalji planovi?

Kao devojčica nisam imala neke specifične ambicije u vezi karijere, uglavnom zato što nisam imala primere oko sebe da bih mogla da znam kako to uopšte funkcioniše u kompjuterskoj industriji. Iz ove perspektive jako sam zadovoljna gde sam sad, ali nemam nameru da usporim. Posao mi je jako bitan deo života, to je nešto što me intelektualno ispunjava i čini srećnom - posebno prepametni ljudi i zanimljivi problemi sa kojima se srećem svakog dana.

Trenutno sam Menadžer inženjeringa i vodim 3 tima i 18 inzenjera. Želim da ostanem na toj poziciji još par godina - iz ove perspektive ne mogu da zamislim ništa zanimljivije od građenja srećnih i produktivnih softverskih timova, kreiranja proizvoda koje korisnici vole i integracije kul tehnologija. U Guglu ima neograničenih mogućnosti za napredovanje sa tom pozicijom, ali ako mi penjanje uz korporativnu lestvicu dosadi postoje i druge stvari koje deluju zanimljivo - startups, venture capital, konsalting itd.

Da li bi se ikada vratila ovde? Koliko se razlikuje tvoj sadašnji način života od onog kako ljudi ovde žive?

Iz ove perspektive ne planiramo da se vratimo. Uvek ima onog “možda jednog dana”, ali trenutno ne razmišljamo ozbiljno o tome. Ima puno razloga za to - mogućnosti za karijeru, uzbudljivost života u Londonu, stabilnost u uređenoj i bogatoj zemlji. Puno toga nam deluje lakše, lepše ili zanimljivije ovde.

U jednom intervjuu si rekla da planiraš da putuješ, kada ti se za to ukažu mogućnosti. Da li si posetila neka mesta u međuvremenu? Koja je zemlja koju bi želela da posetiš, pa i u njoj da živiš?

Jesam, dosta sam putovala u zadnjih par godina i poslovno i privatno. Samo u toku 2015-e sam posetila 4 kontinenta, a za par nedelja krećemo i na peti - u Brazil i Argentinu. Omiljene destinacije koje sam do sad obišla su Japan, Šri Lanka i Havaji, a još uvek imam dugu listu mesta do kojih želim da stignem.

I dalje sam zaljubljena u London ali ako budem morala da živim u drugom gradu to bi bio Njujork (zato što je mlađi brat Londona, San Francisko (zbog karijere i Silicijumske Doline), a možda i Berlin ili Tokio.

Pošto voliš da putuješ, pretpostavljam da voliš da saznaješ o drugim kulturama i da učiš njihove jezike? Koje strane jezike govoriš?

Govorim samo engleski i srpski. Učila sam i francuski i španski, ali sam odustala posle preseljenja u London. Tada sam skontala da učenje jezika na kursevima i po školama ne može da se uporedi sa kvalitetom jezika koji se stiče životom u stranoj zemlji.

Šta je ono što te opušta i kako provodiš svoje slobodno vreme?

Duge šetnje i izlasci po Londonu, gledanje Netfliksa i uređenje enterijera, odnosno planiranje kako da preuredim svoj stan i baštu. I planiranje sledećeg putovanja!

Kaži nam nešto o svom životu u Londonu. Šta ti se najviše dopada i da li imaš neko "samo svoje mesto" na koje često odlaziš?

Moja omiljena stvar je veliki izbor kulture i zabave. Svakog dana možes da biraš između stotina pozorišnih predstava, koncerata, izložbi, svirki i žurki, hiljada restorana, barova i sportskih događaja i gomile drugih event-ova u celom rasponu cena i stilova. Pored toga postoji veliki sektor usluga za bogatu srednju klasu, koje čine život mnogo lakšim, npr. jednim klikom u mobilnoj aplikaciji možete naručiti posetu čistačice ili isporuku bilo kog proizvoda. Obožavam i onaj karakteristični duh Londona - tihe rezidencijalne ulice sa Viktorijanske kućama i baštama, marketi sa internacionalnom hranom, mnogo zelenih površina i prelepih parkova, multikulturalnost na svakom koraku itd.

Da li je važno sanjati velike snove? Kažu da su ljudi koji sanjaju velike snove usamljeni u tom sanjarenju, imaju manju konkurenciju, pa se ti snovi lakše ostvaruju. Da li se slažeš sa tim da se treba usuditi i sanjati o nečemu velikom?

Važno je sanjati velike snove, ali je još bitniji naporan rad i ne posustati pred preprekama. Takođe nije bitan perfektan plan, ali jeste uvek imati nekoliko opcija i ideja za sledeci korak.

Za kraj nam reci neki svoj životni moto, omiljeni citat i poruku svim ljudima.

Izaberite partnera koji će vam biti potpuno ravnopravan. Život je tako i lepši i lakši.

Kristina Mitić youthnewsroom.net Aleksinačke vesti


#   Aleksinac   Elektronski fakultet   informatika   internet   San Francisko   Gugl   srednje škole  
@


 



Budite u toku

Dozvolite obaveštenja sa ovog portala o aktuelnim zbivanjima