Južna Srbija Info
Ћирилица | Latinica

Kako koristite levu traku autoputa?

Bookmark and Share

Beograd 06.03.2014. B92

Vožnja autoputem podrazumeva i dozu takmičenja među našim vozačima. Ko ima jači auto tera slabijeg da mu se skloni sa puta, bez obzira na brzinu kretanja.

Kako koristite levu traku autoputa?

Kako treba postupiti u takvom slučaju? Da li ste u obavezi da se sklonite u desnu traku, i kako reagovati ako se vozilo iza vašeg približilo toliko da ugrožava vašu bezbednost?

U slučaju kada vas usporava vozilo koje se nalazi ispred, da li imate pravo da upozorite tog vozača zvučnim ili svetlosnim signalom?

O ovim pitanjima razgovarali smo sa Damirom Okanovićem, direktorom Komiteta za bezbednost saobraćaja i sa načelnikom Uprave saobraćajne policije Dragišom Simićem.

“Generalno, kada je reč o kretanju vozila levom saobraćajnom trakom na autoputu, pored poštovanja saobraćajnih propisa, važno je i da vozači poštuju vreme i potrebe drugih učesnika u saobraćaju”, kazao je Okanović.

“Pre svega, ako govorimo o saobraćajnim propisima, u zakonu je jasno definisano da leva traka na autoputu služi isključivo za preticanje i da se njom nije dozvoljeno kretati duže nego što je potrebno da biste završili započeto preticanje. Nakon toga, vi ste u obavezi da se vratite u desnu traku autoputa”, objašnjava Okanović.

“To praktično znači da, ako se krećete levom trakom autoputa, a niste u preticanju, i neko iza vas vam signalizira (“ablenduje”) da se sklonite u desnu traku i omogućete mu prolaz, vi ste dužni da to i učinite, bez obzira da li se to vozilo po vašoj proceni kreće nedozvoljenom brzinom.”

Sa ovom konstatacijom slaže se i načelnik saobraćajne policije Dragiša Simić.

On citira Član 104. Zakona o bezbednosti saobraćaja na putevima koji propisuje da se “na autoputu vozač motornog vozila mora kretati krajnjom desnom saobraćajnom trakom, osim ako nije zauzeta vozilima koja se kreću u koloni ili prilikom preticanja”.

“S tim u vezi, osim za preticanje, leva saobraćajna traka može se koristiti samo kada je saobraćajna traka sa njene desne strane zauzeta vozilima koja se kreću u koloni”, precizira Simić.

On dodaje i da prema istom zakonu postoji obaveza da vozač, koji vozi sporo u meri u kojoj ometa normalan saobraćaj, na prvom odgovarajućem mestu omogući da ga drugo vozilo bezbedno pretekne.

Simić kaže da minimalna dozvoljena brzina kretanja levom saobraćajnom trakom autoputa nije propisana zakonom, osim što se autoputem ne smeju kretati vozila čija je najveća konstruktivna brzina manja od 50 km/č.

“U uslovima velike gustine saobraćaja, vozila se svim saobraćajnim trakama autoputa, uključujući i levu, mogu kretati izuzetno malim brzinama, tako da brzina kretanja često zavisi od gustine saobraćaja, stanja kolovoza, vidljivosti i drugih faktora”, obrazlaže Simić.

Kada je reč o deonici autoputa kroz Beograd, Damir Okanović kaže da pravila o kretanju levom trakom koja važe na autoputu izvan grada, isto tako važe i na delu ove saobraćajnice kroz Beograd.

“Iako se smatra da je deo autoputa koji prolazi kroz Beograd ustvari put kroz naseljeno mesto sa dve ili više traka u jednom smeru, to nije tačno. U odnosu na deonicu autoputa van grada, jedina razlika je u ograničenju brzine, koje za deo autoputa kroz Beograd iznosi 80 km/h.”

Načelnik saobraćajne policije Dragiša Simić saglasan je da se u pogledu korišćenja leve trake na delu autoputa kroz Beograd primenjuju već pomenute odredbe koje se generalno odnose na autoput.

To znači da se vozač može kretati levom saobraćajnom trakom autoputa kroz Beograd samo kada pretiče ili kada je saobraćajna traka sa njegove desne strane zauzeta vozilima koja se kreću u koloni.

Simić dodaje i da osim opšteg ograničenja brzine od 80 km/č, ne postoji preporučena brzina kretanja vozila na delu autoputa kroz Beograd.

Pored toga što to propisuje zakon, Damir Okanović navodi i primer zašto se treba skloniti kad vam neko iza vas signalizira.

“Postoji više razloga zbog čega se vozaču iza vas žuri, moguće je da se radi o hitnom medicinskom slučaju ili nečem sličnom, a da li se on kreće brzinom većom od dozvoljene, to ne utvrđujete vi, već saobraćajna policija, koja takav prekršaj i sankcioniše”, dodaje Okanović.

Što se tiče “ablendovanja”, načelnik saobraćajne policije Dragiša Simić kaže da je ovaj vid signalizacije takođe uređen zakonom.

On precizira da je propisana obaveza vozača da upotrebi zvučni znak upozorenja kada to zahtevaju razlozi bezbednosti saobraćaja.

“To se naročito odnosi na upozorenje drugom učesniku u saobraćaju da želite da ga preteknete, ako bi bez tog znaka upozorenja postojala opasnost nastanka saobraćajne nezgode”, objašnjava Simić.

“Upozorenje se može dati i naizmeničnim paljenjem dugih svetala (ablendovanjem), umesto zvučnog znaka upozorenja, i to noću, ali i danju, ako takav način upozorenja više odgovara uslovima na putu”, kaže dalje Simić.

On dodaje i da se svetlosni znak upozorenja može upotrebiti i u naselju prilikom preticanja drugog vozila.

Damir Okanović kaže da "ablendovanje" nije zabranjeno, a njegova zloupotreba više je pitanje saobraćajne nekulture naših vozača.

"Međutim, ono što vozač koji se kreće iza vas nikako ne bi smeo da radi jeste da vam se primakne bliže nego što je bezbedno. Bezbedno rastojanje zavisi od brzine kretanja i iznosi u metrima polovinu te brzine – ako vozite 100 km/h, minimalno bezbedno rastojanje je 50 m."

"U oba slučaja, i ako je prekoračena dozvoljena brzina i ako vam se vozilo previše približilo, reč je o prekršaju i nebezbednoj vožnji i bahatom ponašanju i saobraćajna policija to treba da sankcioniše. Jedino što vi u tom slučaju možete da uradite jeste da prijavite takvog vozača i vozilo saobraćajnoj policiji", zaključio je Okanovic.

U saobraćajnoj policiji ovu situaciju takođe tumače na osnovu Zakonu o bezbednosti saobraćaja na putevima.

"Članom 82. ovog zakona propisano je da vozač mora da drži bezbedno odstojanje od vozila koje se kreće ispred njega, tako da može blagovremeno da uspori ili se zaustavi, ako vozilo ispred njega uspori ili se zaustavi", kaže načelnik saobraćajne policije Dragiša Simić.

"Navedena odredba važi na svim putevima, u naselju i van naselja, a za njeno nepoštovanje propisana je sankcija", dodaje on, uz napomenu da su predviđene sankcije i za nepoštovanje odredbi o upotrebi zvučnog znaka upozorenja.

Što se tiče građanskog prijavljivanja vozača koji su učinili neki od gore pomenutih prekršaja kao što su nebezbedna vožnja ili zloupotreba zvučnog signala, Simić kaže da službenici saobraćajne policije postupaju i po takvim prijavama.

"Saobraćajni policajci postupiće po prijavi o učinjenom prekršaju na određenoj lokaciji u skladu sa svojim mogućnostima (brojem raspoloživih patrola, njihovom udaljenošću, trenutnim intervencijama i dr.)", objašnjava on.

"Takođe, u skladu sa Zakonom o prekršajima, svako lice starije od 16 godina, čije je lično ili imovinsko pravo povređeno ili ugroženo prekršajem, može podneti zahtev za pokretanje postupka nadležnom prekršajnom sudu", dodaje Simić.

Direktor Komiteta za bezbednost saobraćaja, Damir Okanović, ukazao je i na još jedan važan detalj koji je u vezi sa bezbednošću, ali i sa kulturom ponašanja u saobraćaju, a to je upotreba pokazivača pravca.

"Kada sa na autoputu odlučite za preticanje i želite da pređete u levu traku, vi ste dužni da uključite levi pokazivač pravca i da ga ostavite uključenog sve dok ne završite preticanje. Tada će i onaj koji se kreće iza vas dobiti jasan signal da vi obavljate preticanje i da se se zbog toga nalazite u levoj traci, i da nakon preticanja imate nameru da se vratite u desnu traku", objašnjava Okanović.

"Vozači u zemljama gde je vozačka kultura razvijenija od naše, poput Nemačke, obavezno koriste pokazivač pravca kod preticanja i ne zloupotrebljavaju levu saobraćajnu traku."

"To može da se zapazi kada vidite vozila iz Nemačke koja se kreću po našim autoputevima", zaključuje Damir Okanović.

Iako znamo da se ni stranci ne ponašaju uvek po pravilima, oni u svojim državama da plaćaju veoma visoke kazne ukoliko budu uhvaćeni u ovakvim radnjama.

Takođe, kažnjenici u određenim slučajevima nasilničkog ponašanja u saobraćaju moraju da idu na savetovanje i ponovnu obuku, koju sami plaćaju.

I posle ovih izjava i dalje ostaje nejasno šta je to što naše vozače tera da se inate na putu umesto da se ponašaju civilizovano i da ne ulaze u sukobe sa drugim učesnicima u saobraćaju.

Jedan od razloga je svakako i uverenje da su odlični vozači i da neće izazvati nesreću, kao i da neće odgovarati za nasilničko ponašanje.


#   Beograd   policija   saobraćaj   Damir Okanović   Dragiša Simić   saobraćajna policija   nasilničko ponašanje   bezbedna vožnja
@


 



Budite u toku

Dozvolite obaveštenja sa ovog portala o aktuelnim zbivanjima